Šta je hinduizam?

Hinduizam nije samo naziv religije

Nasuprot hrišćanstvu, islamu ili zoroastrizmu, riječ hinduizam se ne odnosi isključivo na religiju. Izraz „Hindu” bio je samo geografski identitet ljudi koji su živjeli na obali rijeke Inda, u današnjem Pakistanu. Izraz kojim se označava religija i filozofija ovog naroda je Sanatana Dharma, mada se danas ova dva izraza poistovjećuju.

Učenja

U kratkim crtama

Hinduizam nema svog osnivača i proroke. Nastao je kao mješavina različitih učenja. Karakteriše ga mnoštvo božanstava koja imaju drugačije karaktere i uloge. Hinduizam je dobro poznat po učenju o reinkarnaciji.

Hinduizam je kompleksan i ima veliki broj učenja i pravaca. Budizam, sikizam i đainizam, mogu se posmatrati kao grane hinduizma koje su se udaljile od njegovih esencijalnih učenja.

Opširnije

Hinduizam primarno dijelimo na dvije grane: Astika hinduizam i Nastika hinduizam. Ovo su pojmovi kojim moderni učenjaci klasifikuju filozofiju, odnosno učenja u hinduizmu.

Oni koji pripadaju prvoj grani (astika), prihvataju Vede kao vrhovni autoritet i smatraju ih tekstovima nastalim Božijim otkrovenjem. Oni takođe vjeruju da postoji atman (unutrašnje, istinsko sopstvo) i brahman (univerzalna i vrhovna svijest), mada zavisno od škole ove grane, to može biti i neki drugi vid vrhovnog božanstva ili koncepta. Ova kategorija se dalje dijeli na 6 velikih škola (sadaršana):
njaja
vaišešika
samkia,
joga
mimamsa
vedanta

U suštini, ovo je ortodoksna grana Hinduizma.

Nasuprot njima, oni koji su dio nastika grane, odbijaju autoritet Veda i ne vjeruju u postojanje brahmana. Postoji više škola ove grane, kao na primjer čarvaka, koja ima ateistički i materijalistički svjetonazor, ili na primjer agnana koja je predstavnik agnostičkog svjetonazora. Adživika ne prihvata tvorca ili slobodnu volju, ali prihvata reinkarnaciju, između ostalog. Ovdje možemo svrstati i budizam i đainizam.

Astika hinduizam

Primarno panteisti, astika hindusi vjeruju u vrhovni koncept brahman, dok živa bića imaju duše, odnosno ono što nazivaju atman.

Postoje dvije glavne škole, dvaita i advaita. Kako i sama riječ sugeriše, dvaita (kao kod nas riječ „dva”), smatra da su brahman i atman dva entiteta, odnosno da su odvojeni. Advaita  predstavlja suprotnost tome. Vjeruju da su brahman i atman jedno isto, a njihova odvojenost je samo privid, odnosno iluzija.

Mnoge škole, kao Samkia, uče da je brahman ultimativna svijest, ili duh, koji nazivaju puruša. Ključni koncept ove škole predstavlja prakriti, što podrazumijeva svu materijalnu stvarnost. Puruša i prakriti su komplementarni i jedno drugo nadopunjuju. Prakriti se manifestuje u svoj stvarnosti kroz gune. Postoje tri, a to su satva guna (moral, dobrota), radžas guna (energija, emocija, aktivnost) i tamas guna (tama, destrukcija).

Astika hinduizam uči o karmi (uzročno-posledični koncept akcije) i reinkarnaciji. Ultimativni cilj je samsara, oslobođenje od kruga reinkarnacija. To se postiže kroz purušarte.

Četiri cilja (purušarte)

Jedan od osnovnih koncepata hinduizma je učenje o četiri cilja kojima bi svi ljudi trebalo da teže:

  • Dharma je višeznačna riječ koju u hrišćanstvu možemo uporediti sa poslušanjem. Mada, dharma ima šire značenje i može uopšte značiti životni poziv, ili iskrenost i ispravnost u nekom poslu.
  • Artha je potraga za materijalnim bogatstvom. Iako na prvi pogled materijalno bogatstvo nema veze sa duhovnošću, učenje kaže da je siromaštvo isključivo stanje svijesti. Takođe, kada je čovjek siromašan, on samo razmišlja o tome kako da se prehrani, obuče i sl, što ga sputava da razmišlja o duhovnosti.
  • Kama je ispunjenje tjelesnih potreba. Čovjek treba da teži svim materijalnim zadovoljstvima kao što su bogatstvo, moć, seksualno zadovoljstvo i ostalo. Naravno, ne po svaku cijenu. Nijedna od ovih težnji ne smije biti učinjena na štetu drugih ljudi. Učenje kaže da se čovjek ultimativno mora osloboditi ovih potreba i da bi to dostigao, mora prvo jednom da ih proživi.
  • Mokša predstavlja prosvjetljenje. U eshatološkom smislu, odnosi se na oslobođenje od samsare, odnosno karmičkog „duga” koji prenosimo reinkarnacijom. Prosvjetljenjem se čovjek oslobađa reinkarnacije i dostiže svoj ultimativni cilj.

Božanstva

Hinduizam ima veliki broj božanstava

Postoji mnoštvo božanstava. Od onih vrhovnih, pa do polubožanstava sa ograničenim moćima. Imaju kompleksne prirode i tradicionalno se prikazuju u različitim formama. Pomenućemo samo neka.

Hinduizam Bogovi

Brahma je kreator svega, odnosno demijurg. Višnu je zaštitnik i čuvar svijeta. Šiva je razarač svijeta.

Sarasvati je boginja znanja, umjetnosti i učenja. Ako se zateknete u Indiji tokom festivala posvećenog boginji Sarasvati, možete vidjeti ljude koji joj se mole za uspješnost u karijeri i obrazovanju. Ovoj boginji se međutim niko ne moli za bogatstvo, jer je to uloga boginje Lakšmi. Tako svaka sfera života ima svoje božanstvo.

Henoteizam

Većina hindusa, svakako oni koji pripadaju ortodoksnom hinduizmu, reći će da, iako postoji veliki broj božanstava, postoji samo jedan Bog. Božanstva imaju drugačije naravi, često su međusobno protivna i predstavljaju različite ličnosti. Tako na primjer, vjernici se nikada ne mole boginji Radha ako se nalaze u hramu posvećenom Ganeši. Ako čitate tekstove Šiva Purana, steći ćete utisak da je Šiva vrhunsko božanstvo, ali je tako predstavljen Krišna u Bhagavad Giti. Po hinduističkoj mitologiji, Šiva je otkinuo jednu od glava Brahme. Vjernici imaju različite mantre za različita božanstva, drugačije ih poštuju i slično.

Dakle, osim božanstava (deva) koja se ne trebaju poistovjećivati s Brahmom, postoje i različite manifestacije Brahme. Ove manifestacije su često međusobno protivne, pa učenje o henoteizmu nije tako očigledno i logično.

Istorijska božanstva

Neka božanstva su živjela na Zemlji kao ljudi

Zastupljeno je vjerovanje da su božanstva kao što su Ganeša, Rama ili Krišna istorijske ličnosti. Mišljenja stručnjaka variraju kada je u pitanju njihova istoričnost (bez implikacija o tome da li se radi o božanstvima ili ne). Primjera radi, konzervativni autor Rajiv Malhotra, odbija takvu mogućnost. Njegovo mišljenje dijele i Istaknuti istoričari kao što su Ram Sharan Sharma i Romila Thapar, koji smatraju da ne postoji čvrst dokaz postojanja istorijskog Krišne, ali ni događaja iz Mahabharate.

Poređenja radi, svi relevantni stručnjaci su složni da je Isus postojao kao istorijska ličnost.

Druga duhovna bića

Osim božanstava i polubožanstava, hinduizam uči i o postojanju drugih spiritualnih bića, koja se nazivaju jakše. Ova bića mogu biti i dobra i zla.

Hinduizam (ni)je najstarija religija

Borba za istoriju

U drevnoj civilizaciji (3500 – 1600 godina p.n.e) koja se prostirala između sjeveroistočne Indije do sjeverozapadnog Avganistana, vjeruje se, nastao je hinduizam. Hindusi, naročito oni konzervativni, vjeruju da je hinduizam najstarija religija na svijetu. Uprkos bogatoj tradiciji koje je nesporna, stručnjaci po ovom pitanju imaju podijeljena mišljenja.

Osim što se oko istorijskog nasleđa sukobe hindusi i muslimani, ova borba se odvija i među samim hindusima. Dok jedni brane autohtonističke teorije, drugi ih odbacuju.

Slučaj Baburove džamije

Istaknuta indijska istoričarka Sudešna Gua govori o zloupotrebi arheoloških nalaza kao o jednom vidu lažiranja istorije. U jednom čanku, između ostalog, kritikuje metodologiju i rezultate arheoloških istraživanja ispod Baburove džamije. Naime, ova džamija je izgrađena u 16. vijeku za vrijeme muslimanskog osvajača Babura. Porušena je 1992. godine, navjerovatnije od strane karsevaka, ljudi koji aktivno učestvuju u hinduističkom misionarskom radu i izgradnji hramova.

Hindusi vjeruju da je mjesto u kojem se nalazi ova džamija, Ajdoha, mjesto u kojem je rođen Rama, otjelotvorenje boga Višnu. S obzirom na istorijske sukobe između hindusa i muslimana, vlasti su praktično naručile arheološka iskopavanja, uz obećanje da se tu nalaze dokazi o hinduističkom primatu nad ovim mjestom.

Svi su bili ubijeđeni da se ispod džamije nalaze ostaci hinduističkog hrama. Prvi rezultati su to i potvrdili. Gua, međutim, kaže da javnost nije upoznata sa metodologijom koja je korišćena i sumnja u vjerodostojnost nalaza. Taj projekat smatra još jednim vidom hindutve, najzastupljenijim vidom nacionalizma u Indiji.

Suprija Varma i Jaja Menon, arheolozi iz Indije, obije smatraju da su u pitanju ostaci budističkog hrama.

Konzervativni indijski arheolog B.B Lal, koji je bio član rukovodećeg tijela ovog projekta i koji je tvrdio da je hinduistički hram tamo zaista postojao, lažirao je podatke koristeći nalaze sa više lokaliteta.

Autohtoni Arijanci

Indolog sa Harvarda, Majkl Vicel, u članku Autohtoni Arijanci, piše o indijskim autohtonističkim teorijama. Iako ne smatra da treba prekinuti istraživanja na tu temu, zaključuje da postoje kontradikcije i netačnosti u svim ovim teorijama i da ih u ovom momentu nije moguće dokazati.

Pašupati pečat

Još jedan čest argument koji se koristi u prilog autohtonističkih teorija jeste Pašupati pečat. To je pečat sa simbolima hinduizma, na kome je navodno predstavljen Šiva.

Džon Maršal sa Kembridža, koji je proveo 26 godina na čelu indijske državne arheološke institucije (ASI), u ovom pečatu nalazi vezu sa hinduizmom na osnovu više stvari. Iako njegov pogled ima određenu podršku, trpi i veliki broj kritika.

Već pomenuti Vicel smatra da nije moguće precizno reći šta se nalazi na pečatu. Jedan od onih koji su kritikovali pogled Džona Maršala je i K. A. Nilakanta Sastri. Doris Srinivasan smatra da se na pečatu nalazi proto-elamitska figura (Elamiti su najstarija civilizacija teritorije Irana).

Paganski simboli

Negdje se nameće i pitanje sličnosti između hinduizma i paganizma. Između ostalog, dijele široku lepezu božanstava. Hinduizam ima boga ljubavi, smrti, prosperiteta, plodnosti, oluje, vatre, itd, slično Mesopotamcima, Egipćanima ili Grcima. Taj fenomen se može objasniti evolucijom religiozne svijesti, kako to naziva Slobodan Tomović. Naime, čovjek oduvijek razumije da postoji Bog, ali se njegova predstava o njemu mijenjala kroz istoriju. Ta evolucija se odvijala u nekoliko epoha tokom kojih su ljudi poistovjećivali Boga sa prirodom oko sebe.

Spisi

Hinduizam ima desetine spisa

Dio hinduističke tradicije čine mnogobrojni spisi: Vede, Upanišadi, Purane, epovi Mahabharata i Ramajana, Joga sutre, Kama sutre i drugi. Procjenjuje se da postoji više stotina hiljada stihova svih ovih spisa. Vede se najviše poštuju i vjeruje se da su to i najstariji religijski tekstovi na svijetu.

Ne postoje sačuvani rani rukopisi

Najstariji rukopis hinduističkih spisa datuje se na 2. – 3. vijek posle Hrista. Čak 95% rukopisa nastalo je tek nakon 10. – 11. vijeka.

Prije neku godinu, otkriven je najstariji rukopis epa Ramajana. Ovaj rukopis, datovan na 6. vijek, značajno se razlikuje od savremenog teksta. Kako je objavljeno, Rama je predstavljen više kao čovjek nego kao božanstvo. Takođe, u odnosu na savremeni tekst, nedostaju dva poglavlja.

Kaste

Hinduizam je podijeljen na kaste (varne)

Ovo učenje je nastalo davno u istoriji hindusa, a praktikuje se i danas. Vjeruje se da ljudi nisu rođeni jednaki. Iako je bilo određenih reformacija po pitanju kastnog sistema, uglavnom sredinom prošlog vijeka, kaste i dalje postoje.

  • Bramani su sveštenici, učitelji i vodiči. Oni jedini tumače vjerske tekstove, ali i upravljaju državom.
  • Kšatrije su ratnici i vladari.
  • Vaišje su poljoprivrednici, preduzimači i trgovci.
  • Šudre su nekada bili zarobljenici koji su obavljali teške fizičke poslove. Smatralo se da oni ne posjeduju dušu.
  • Parije, ili kako se još zovu, „nedodirljivi”, jesu oni koji ne pripadaju kastama.

Neko ko je rođen u porodici Bramana, ima posebnu čast i ugled. Na osnovu hinduističkih spisa, to je kasta za najveće poštovanje.

Religijski tekstovi uče da ne treba napuštati svoju kastu (Bhagavad Gita 3.26/35, 2.31, 18.47-48). Na primjer, uloga kšatrija je da se bore i budu ratnici, i ne bi trebalo da učestvuju u nečemu drugom (Bhagavad Gita 18.59).

Tako je i brak između muškaraca i žena iz različitih kasti i dalje tabu. Zbog veoma malog procenta ovakvih brakova, vlada Indije ima program kojim ih finansijski podstiče.

Karma ima uticaj na to kojoj ćete kasti pripadati u narednom životu. Hindus sa dobrom istorijom, biće rođen kao braman, kšatrija ili vaišja, a onaj sa lošom istorijom, biće šudra u nekom narednom životu, ili osoba bez kaste, odnosno parija.  (Čandogja Upanišad 5.10.7-9).

Postoje i podgrupe unutar kasti (jati) kojima pripadaju ljudi istog društvenog statusa, istog zanimanja i slično.

 

Reinkarnacija

Neprestano smjenjivanje života i smrti

Ovo je i osnovno vjerovanje oko kojeg se hinduizam vrti. Sledbenik reinkarnacije pokušava da dosegne kosmičke visine Brahmana koji je apsolutna realnost. To postiže izlaskom iz kruga života i smrti (samsara), a sam čin tog prosvjetljenja naziva se mokša.

Bhagavad Gita (2.22) uči: Kao što čovjek baci staru odjeću i obuče novu, tako i duša u trenutku smrti odbaci stari život i uđe u novi. Taj ciklični proces života i smrti zavisi od naših djela (karma). Šta ćemo biti u narednom životu, zavisi od toga kakvi smo bili u prethodnom. Moguće je reinkarnirati se i kao neka životinja (Kaušitaki Unapišad 1.2, Čandongja Unapišad 5.10.7-9).

Mokša

Prosvjetljenje predstavlja ultimativni cilj

Oslobođenje od karmičkog ciklusa, odnosno kruga reinkarnacija, može se postići putem joge i znanja (jnana) (Jogatatva Unapišad 14-18).

Međutim, postavlja se pitanje koje karme se oslobađamo u svojoj prvoj inkarnaciji, ako prethodno nismo postojali? Klasičan odgovor na ovu kritiku je da ne postoji prva inkarnacija, već da se reinkarniramo vječno i oduvijek. Međutim, u tom slučaju bi mokša bila logički apsurd, jer bi predstavljala kraj beskonačnosti.

Za više detalja i problema o reinkarnaciji, vidi tekst reinkarnacija i život posle smrti.

Putevi koji vode do mokše su:
– Karma-marga (djela)
– Jnana-marga (znanje)
– Bhakti-marga (posvećenost)

Joga

Sjedinjenje sa Brahmanom

Termin joga dolazi od sanskritske riječi „yuj“, koja označava kosmičko sjedinjenje sa Brahmanom.

joga

Kroz svaku joga pozu (asanu) i meditaciju, duša (atman) onoga koji to praktikuje sjedinjuje se sa Brahmanom koji je ultimativna realnost. Brahman može biti i zvuk kosmosa (om).

Antički geograf Strabon, piše u svojoj „Geografiji”, da je Onesikrit, jedan od ljudi koji su bili pratioci Aleksandra Velikog, vidio ljude koji praktikuju vid takozvane „gole joge”. Ovo je jedan od najranijih opisa joge. Uspješni jogini vrijedni su poštovanja i mogu se nazivati Brahminima.

Hinduizam uči da je božanstvo Šiva najbolji jogin od svih.

Savremeni hinduizam

Danas je ovo najrasprostranjenija religija posle hrišćanstva i islama. Broji više od jedne milijarde vjernika širom svijeta. Oko 80% stanovništva Indije izjašnjava se hinduistima. Van Indije, najviše pripadnika ove religije ima u Nepalu i Bangladešu.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na admin@promisao.com.

Komentari

0 Comments

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *