Jedno od najintrigantnijih i najvažnijih životnih pitanja odnosi se na život posle smrti. Reinkarnacija je od davnina jedan od ponuđenih odgovora na Istoku, a ideja o ponovnom rađanju, iako odavno poznata, danas je možda i na vrhuncu popularnosti na Zapadu. Zaista, koje pitanje može biti veće od toga gdje idemo kada umremo i šta se tada događa sa nama?

Postoji li život posle smrti?

Za ovozemaljski život, čast izuzecima, svi znamo da postoji. A šta je sledeće? Šta nas čeka posle? Za ateiste apsolutno ništa, i za njihov pojam, život posle smrti ne postoji. Za vjernike, sa druge strane, smrt ne predstavlja kraj i vjeruju da život ima nastavak, a svaka religija ima svoju viziju zagrobnog života.

Reinkarnacija

Značenje

Reinkarnacija znači ponovno rađanje, odnosno utjelovljenje. Naime, kada čovjek umre, ovo učenje kaže, duša napušta tijelo i privremeno egzistira na nekom drugom mjestu, a zatim ulazi u novo tijelo i čovjek se ponovo rađa.

Kada se kaže reinkarnacija obično se pomisli na hinduizam i budizam, jer je ovo učenje karakteristično za njih. Jedan od primjera možemo naći u Bhagavad Giti:

Kao što čovek oblači novu odeću, ostavljajući staru, na sličan način, duša preuzima nova materijalna tela, napuštajući stara i beskorisna. (2:22)

Postoji nekoliko razloga zbog kojih je učenje o reinkarnaciji popularno.

• Tradicionalan odgovor govori o logičnosti reinkarnacije kao mehanizma pravednosti u svijetu. Naime, svijet je pun patnje i to se može objasniti jedino ako će nam sve zlo i patnja biti nadoknađeni u budućim životima.
• Takođe, reinkarnacija nam daje mogućnost da u budućem životu budemo nešto i iskusimo nešto, što u ovom životu nismo bili i što nismo stigli da doživimo.
• Reinkarnacija je i učenje suprotno učenju o grijehu koje nalazimo u nekim drugim religijama. Svi grijesi su počinjeni iz neznanja mogu biti ispravljeni u budućim životima, pa tako nema straha od eventualne kazne za sopstvene prestupe.

Dokazi reinkarnacije

Dokazi (ne) postoje

Gotovo se svi navodni dokazi reinkarnacije svode na sjećanje na prošle živote. Najčešće se ovaj fenomen javlja kod vrlo male djece (2-3 godine), koja se zatim prestaju svega sjećati kroz koju godinu. Čini se da je ovo daleko od ozbiljnog dokaza, uprkos tome što postoje mnogobrojni pojedinačni primjeri o kojima možemo čitati.

Kada govorimo o odraslima, mi se svojih života ne sjećamo. Međutim, postoji posebna vrsta hipnoze koja ljudima pomaže da ožive sjećanja na prethodne živote. Ovaj „tretman” se naziva regresija (još i regresoterapija ili regresivna terapija). Pod ovom specijalnom hipnozom, čovjek kao da postaje medijum kojem neko saopštava detalje njegovih prošlih života.

Problemi

Dualizam

Tradicionalno shvatanje reinkarnacije govori o seljenju nematerijalnog bitka. Dakle, čovjek mijenja fizička tijela, ali ono nematerijalno, što nas zapravo čini ko smo, ostaje isto. Ako je fizičko tijelo tek „odjeća” koju „duša” presvlači prilikom svakog seljenja (baš kako onaj stih iz Gite to kaže), zašto se ne sele i sjećanja?
Štaviše, hinduizam uči doketizmu – da je materijalni svijet ionako samo privid, odnosno iluzija (maja).

Karma i prva inkarnacija

Ultimativni cilj čovjeka je izlazak iz samsare, odnosno „začaranog” kruga reinkarnacija. Drugim riječima, reinkarnacija ne postoji kako bismo što više uživali u materijalnim zadovoljstvima, već kako bismo duhovno napredovali i kako bismo kroz svaki život ispravljali greške iz prethodnog. A te greške, zajedno sa svime ostalim što uradimo u životu, čine našu karmu. Karma tako, kao neki zbirni rezultat naših postupaka, prati nas kroz živote i predstavlja nešto poput tereta koji pokušavamo da svedemo na nulu. Jednom kada to uspijemo, umjesto da se opet reinkarniramo, idemo u neke druge, više dimenzije…

Ovo dovodi do dva problema. Prvo, koju karmu smo imali tokom svoje prve inkarnacije? Ako nismo imali nikakav karmički dug, to bi značilo da smo već na početku imali ono čemu zapravo težimo. Jedan od odgovora se sastoji u tome da ne postoji prva inkarnacija, a razlog je taj što je svijet cikličan – nastaje i nestaje u beskonačnost.

Međutim, ovo samo stvara nove probleme. Ako smo imali beskonačan broj reinkarnacija do sada, to znači da nikada niko ne bi mogao da doživi prosvjetljenje i napušti samsaru – jer bi to značilo kraj beskonačnosti, što je logički apsurd. Takođe, da li je ova kosmološka teorija o nastanku svijeta uopšte odgovor na naše pitanje? Naime, da li su reinkarnacije povezane kroz taj beskonačni niz stvorenih svjetova? Ako jesu, irelevantno je. Ako nisu, prva inkarnacija onda postoji i pitanje ostaje neodgovoreno.

Kraj svijeta

Na ovo se naslanja još jedno pitanje: kako tačno izgleda kraj svijeta? Hoće li se on dogoditi tek nakon što svi ljudi dožive prosvjetljenje? U tom slučaju bi bilo očekivano da se populacija ljudi smanjuje, a ne povećava. U suprotnom, šta se dešava sa svima onima koji su i dalje zarobljeni u beskonačnom broju reinkarnacija; da li za njih tada postoji život posle smrti, i kakav?

Populacija

Kako smo već pomenuli, populacija ljudi se povećava, i to rapidno. Otkuda toliko duša? Pojedini vedski tekstovi pominju i kako se ljudi mogu reinkarnirati i kao životinje i insekti, ali ovo sigurno ne može biti objašnjenje jer se i njihova populacija povećava. Kako onda, dakle, objašnjavamo nove duše? Ako se, međutim, nove duše konstantno stvaraju, to znači da nemaju iza sebe prethodne inkarnacije i to nas vraća na pitanje inicijalnog karmičkog duga.

Razlika između hinduizma i budizma

Među mnogobrojnim granama hinduizma i budizma postoje različita učenja o reinkarnaciji. Kako bi bilo opširno pisati o svim ovim razlikama, pomenućemo jednu, koja se čini najznačajnijom. Budizam je neteistička religija, u kojoj je dopušteno i potpuno nevjerovanje u Boga. Ukoliko ne postoji Bog, šta određuje ko će se kako reinkarnirati? „Kosmički zakon” koji je često predstavljen kao nešto što upravlja reinkarnacijom, zahtijeva intelekt i ne može biti neka bezlična energija ili entitet. Takođe, taj entitet mora biti i sveznajuć i svemoćan, a to su neke od karakteristika Boga.

Hrišćanstvo i reinkarnacija

Biblija

Oni koji su propustili da pročitaju Bibliju, mogu se pitati da li je reinkarnacija kompatibilna sa njom i da li se uopšte pominje. Vrlo jasno, Biblija odbacuje učenje o reinkarnaciji. Život posle smrti za hrišćane znači ili vječna odvojenost od Boga, ili vječni život u Božijem prisustvu.

Hrišćani su još u prvim vjekovima Crkve došli u dodir sa istočnim učenjima, a određeni uticaj imali su Manihejci. Tako je i Origen imao specifično uvjerenje o selidbi duša. Vjerovao je da je Bog stvara duše, a one zatim ulaze u ljude, ili postaju anđeli i demoni. Ovo učenje o „preegzistenciji” je kasnije odbačeno i osuđeno na Petom Vaseljenskom Saboru u Konstantinopolju, 533. godine.

Pravoslavlje i reinkarnacija

Bez ikakve razlike od gore rečenog, možemo konstatovati da reinkarnacija nije u skladu sa hrišćanskim učenjem. Ne samo to, već je u suprotnosti sa njim. Samim tim pravoslavlje i reinkarnacija nemaju dodirnih tačaka i nije moguće biti pravoslavac i vjerovati u reinkarnaciju.

Život posle smrti u hrišćanstvu

Hrišćanstvo uči da čovjek jednom umire, a potom čeka sud (Jevr. 9:27). Nasuprot reinkarnaciji, koja čovjeku daje lažni osjećaj slobode da sve ono što ne uradimo sada možemo ispraviti u narednom životu, hrišćanstvo od nas zahtijeva težnju ka moralnom savršenstvu:

Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski. (Mt. 5:48)

Vječni život imamo u Isusu Hristu, jer je on otkupio naše grijehe smrću na krstu. Vječni život ne postižemo samo sopstvenim naporima, potpuno ignorišući činjenicu da smo grešni. Ne postoji posebna tehnika, mantra ili ritual kojim se oslobađamo okova grijeha, već je to isključivo moguće kroz odnos sa Bogom, odnosno Božijom milošću i ljubavlju koju ima za nas.

Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni. (Jn. 3:16)