Stari zavet
On odgovori meni i reče: Ovaj vijek Svevišnji stvori za mnoge, a budući nije za mnoge.
Reći ću tebi Jezdro, jednako. Kao što kad upitaš zemlju, ona kaže tebi da daje veoma mnogo tvari od koje se prave glinene stvari, a nema mnogo praha od kojeg biva zlato, tako su i djela sadašnjega vijeka.
Mnogi su stvoreni, ali se neće mnogi spasiti.
Ja odgovorih i rekoh: Dušo! Požderi smisao i progutaj mudrost.
Jer si ti obećala poslušati, i poželjela proricati, a tebi je dato vremena samo da bi živjela.
O, Gospode! Eda li Ti nećeš dozvoliti sluzi Tvome da se pomoli pred Tobom da daruješ srcu našem sjemena i razumu da obradi, kako bi se proizveo plod po kome bi mogli živjeti svi zavedeni koji nose ime čovječije?
Ti si jedan, i mi smo jedino stvoreni rukama Tvojim, kao što si rekao Ti.
I kao što se u utrobi materinoj obrazuje tijelo, i Ti mu daješ dijelove, kao što se čuva Tvoje stvorenje u ognju i vodi, i kao što devet mjeseci trpi u sebi Tvoje stvorenje Tvoju tvar koja je u njemu stvorena?
I čuvar i čuvani, i to i druge čuvaš, i utroba matere u svoje vrijeme daje to sačuvano, što je u njoj izraslo.
Ti naredi da se iz samih dijelova, to jest iz dojaka daje mlijeko, i ono je plod dojaka,
Da se hrani sazdano do nekog vremena, a poslije predaješ njega Tvojemu milosrđu.
Ti vaspita njega Tvojom pravdom, nauči njega Tvome zakonu, započe u njemu Tvoj razum,
I umrtviš ga, kao Tvoje stvorenje, i opet oživiš kao Tvoje djelo.
Ako Ti pogubiš sazdanog sa takvom brigom, koga je po zapovijesti Tvojoj lako i sagraditi, zašto bi i sačuvao to što je bilo sazdano.
I sada Gospode ja govorim: O svakom čovjeku Ti najviše znaš; ali govorim o narodu Tvome za kim bolujem,
O naslijeđu Tvome, za kime prolivam suze, o Izrailju, za kime patim, o Jakovu, za kime tugujem.
Moliću se pred Tobom za sebe i za njih, jer uvidjeh grijehe i pad naš, nas koji živimo na zemlji.
I ja čuh, da će uskoro doći Sudija.
Zato usliši moj glas, poslušaj pažljivo riječi moje, i ja ću govoriti pred tobom.
I rekoh: Gospode vječno-živući, čije su oči okrenute na visine nebeske,
Čiji je prijestol neprocjenjiv i slava nedostižna, pred Kim drhćući stoje vojske anđela, koji služe u vjetru i ognju, Čija je riječ istinita i nepromjenjiva,
Zapovijesti silne i vlast strašna, Čiji pogled isušuje bezdane, gnjev rastapa planine i istina prebiva vavijeka!
Usliši molitvu sluge Tvoga, i poslušaj pažljivo moljenja stvorenja Tvoga.
Dok živim govoriću, i dok razumijem odgovaraću. Ne gledaj na grijehe naroda Tvoga, nego na one koji Tebe u istini služiše;
Ne obraćaj pažnju na nečastiva djela bezbožnika, nego na one koji zavjete Tvoje čuvaše i u bijedi;
Ne misli o onima koji pred Tobom lažljivo postupaše, nego se sjeti onih koji po volji Tvojoj poznaše strah;
Nemoj pogubiti one koji živješe kao stoka, nego pogledaj na one koji jasno učiše zakon Tvoj;
Ne gnjevi se na one koji pripadaju divljim zvijerima;
Nego ljubi one koji se stalno uzdaše u pravdu Tvoju i slavu.
Jer mi i oci naši od takvih bolesti stradamo;
A Ti, radi nas grešnih nazivaš se milosrdnim.
Ako Ti poželiš da pomiluješ nas, nazvaćeš se milosrdnim, jer mi nemamo djela pravedna.
Pravednici koji mnogo djela stekoše, po sopstvenim djelima dobiće nagradu.
Šta je čovjek da se Ti gnjeviš na njega, i rod zavedeni, da si Ti toliko ogorčen na njih?
Zaista, nema nikog od rođenih koji ne postupi nečastivo, i od onih koji ispovijedaju Tebe nema nikoga koji ne sagriješi.
Jer se u tome priziva pravda Tvoja i blagost Tvoja, Gospode, kada pomiluješ one koji ne imaše dovoljno dobrih djela.
On odgovori meni i reče: Pravedno si rekao nešto, i po rečima tvojim neka i bude.
Jer uistinu ne pomišljam Ja o djelima sazdanih koji sagriješiše, prije smrti, prije suda, prije pogibelji;
Nego se veselim podvizima pravednih, i spominjem kako su zastranjivali, kako se spasiše i staraše se o zasluženoj nagradi.
Kako rekoh Ja tako neka bude.
Kao što onaj koji radi na zemlji sije u zemlju mnoga sjemena i sadi mnoga rastinja, ali se ne sačuva sve posijano tokom vremena, i ne ukorijeni sve posađeno, tako i oni, koji su posijani u svim vijekovima, neće se svi spasiti.
Ja odgovorih i rekoh: Ako sam pridobio blagodat, reći ću.
Kao što sjeme zemljoradnika, ako ne izađe, ili ne dobije na vrijeme dažda Tvoga, ili se povrijedivši od previše dažda, pogine:
Tako i čovjek, sazdan rukama Tvojim, - i Ti nazivaš njega prvoobraznim, zato što je sličan Tebi, za koga sazda sve i koga Ti napravi sličnim sjemenu zemljoradnika.
Ne gnjevi se na nas, nego poštedi narod Tvoj i pomiluj naslijeđe Tvoje, - jer si Ti milosrdan ka stvorenjima Tvojim.
On odgovori meni i reče: Sadašnjost sadašnjim, buduće budućim.
Mnogo šta nedostaje tebi da bi ti mogao ljubiti sazdanje Moje više od Mene, iako se Ja često približavah ka tebi samom, a ka nepravednim nikada.
Ali i u tome si ti divan pred Svevišnjim,
Što si smirio sebe kako je i prikladno tebi, i ne sudiš o sebi tako, kako bi mnogo slavio među pravednima.
Mnoge i mučne nevolje imaće oni koji naseljavaju vijek u posljednja vremena, zato što hodiše u velikoj gordosti.
A ti se brini o sebi, i sa sličnima sebi traži slavu;
Jer je vama otvoren raj, posađeno drvo života, predskazano buduće vrijeme, spremno izobilje, sagrađen grad, pripremljen počinak, savršena blagost i savršena premudrost.
Korijen zla je zapečaćen daleko od vas, nemoć i smrt je sakrivena od vas, a trulež bačena u ad u zaborav.
Prođoše bolesti, i na kraju se pokaza skrovište besmrtnosti.
Ne ispituj više o množini onih koji ginu.
Jer oni, dobivši slobodu prezreše Svevišnjega, zanemariše zakon Njegov i ostaviše puteve Njegove,
A još i pravednike Njegove pogaziše,
I govoriše u srcu svome: nema Boga, iako znadoše, da su smrtni.
Kao što vas čeka ono o čemu govorih ranije, tako i njih – žeđ i mučenje, koji su pripremljeni. Bog ne htjede pogubiti čovjeka,
Nego sami stvoreni obeslaviše ime Onog koji ih stvori, i bijahu nezahvalni ka Onom koji im pripremi život.
Zato se sud Moj sada približava, -
Koji Ja ne otkrih svima, nego samo tebi i nekolicini, tebi sličnim. Ja odgovorih i rekoh:
Evo sada Gospode, Ti pokaza meni mnogo znakova koje ćeš Ti početi tvoriti na kraju, ali ne pokaza u koje vrijeme.