Stari zavet
Kada ja završih sa izgovaranjem ovih riječi, poslan bi ka meni anđeo, koji bi poslan ka meni i prijašnjih noći,
I reče meni: Ustani Jezdra i poslušaj riječi koje ja dođoh da ti kažem.
Ja rekoh: Govori gospodine moj. I on reče meni: More je rasprostrto na širokom mjestu, kako bi bilo duboko i neizmjerno;
Ali ulaz u njega nalazi se na uzanom mjestu, koje je slično rijekama.
Ko poželi da ide na more i da ga vidi, ili da gospodari nad njim, taj, ukoliko ne prođe kroz tjesnace, kako može doći do širine?
Ili druga sličnost: Grad izgrađen i postavljen na ravnici, i napunjen svakojakim blagom;
Ali je ulaz i njega tijesan i postavljen na litici, tako da je na desnoj strani oganj, a na lijevoj strani duboka voda.
Između njih, to jest između ognja i vode, leži samo jedna staza na kojoj može da se smjesti, ne više nego samo stopa čovječija.
Ako grad taj bude dat u nasljedstvo čovjeku, kako će on primiti svoje nasljedstvo, ako nikada ne prođe opasnosti koje ga čekaju na prilazu?
Ja rekoh: Tako je Gospode. I On reče meni: Takva su i djela Izrailja.
Za njih Ja stvorih vijek; ali kada Adam naruši Moje uredbe, određeno je prema onome što je urađeno.
I napravljeni su ulazi u vijek ovaj tjesnim, bolešljivim, tegobnim, takođe uskim, lukavim, ispunjeni bijedom i zahtijevaju veliki trud.
A ulazi budućega vijeka su prostrani, bezopasni, i donose plod besmrtnosti.
Tako, ukoliko oni koji hode, koji žive, ne prođu kroz to tijesno i bijedno, ne mogu dobiti ono što je pripremljeno.
Zašto si klonuo što si prolazan, i zašto se buniš što si smrtan?
Zašto nisi stavio u srce svoje ono što će biti, nego si stavio ono što je sada?
Ja odgovorih i rekoh: Vladiko Gospode! Evo, Ti odredi zakonom Tvojim, da će pravednici naslijediti to, a grešnici poginuti.
Pravednici izdržavaju tjesnoću, nadaju se prostranome, a nečastivi žive ne pretrpjevši tjesnoću, i neće vidjeti prostranoga.
I On reče meni: Nema sudije poviše Boga, i nema onog koji bolje razumije od Svevišnjeg.
Ginu mnogi u ovom životu, zato što ne rade po postavljenom im zakonu Božjem.
Jer strogo zapovijedi Bog onima koji dođoše, kada su oni došli, šta da rade da bi živjeli, i šta da drže da ne bi bili kažnjeni.
A oni ne poslušaše i usprotiviše se Njemu, postavivši u sebe pomisli sujetne.
Polakomiše se i grešno zavedoše, govoraše o Svevišnjem da Njega nema, i ne poznaše puteve Njegove,
Prezreše zakon Njegov, odbaciše zavjete Njegove, ne imadoše vjere da vrše obrede postavljene od Njega, i ne činiše djela Njegova.
I zato Jezdra, pustima pusto, a punima puno.
Evo ide vrijeme kada će doći znaci, koje Ja predskazah tebi, i pojaviće se mlada, i javivši se pokazaće, - skrivenu njenu zemlju.
I svako ko se spase od prije nabrojanih zala, vidjeće čudesa Moja.
Jer će se pojaviti Sin Moj Isus sa onima koji su sa Njim, i oni koji su ostali uživaće četiri stotine godina.
A poslije tih godina zamuknuće Sin Moj Hristos i svi ljudi, koji budu disali.
I obratiće se vijek u drevni muk na sedam dana, jedanko onome kako je bilo u početku, tako da neće ostati niko.
Poslije tih sedam dana, ustaće uspavani, i umrijeće pokvareni.
I predaće zemlja one koji u njoj spavaju, i prah one koji tiho u njemu obitavaju, a riznice predaće povjerene im duše.
Tada će se pojaviti Svevišnji na prijestolu suda, i nestaće nevolje, i okončaće se trpljenje.
Sud će biti jedan, istina će se uspostaviti, vjera ojačati.
Potom će slijediti djela, otkriće se nagrade, ostaće pravda, a prestaće gospodarenje nepravde.
Ja rekoh: Avraam se prvi moljaše za Sodomljane; Mojsije – za oce, koji sagriješiše u pustinji;
Isus (Navin) poslije njega – za Izrailj u dane Ahana;
Samuilo i David – za pogubljene, Solomon – za one koji dođoše na osvećenje;
Ilija – za one koji donesoše dažd, i za mrtvaca kako bi on oživeo;
Jezekija – za narod u dane Senahirima, i mnogi – za mnoge.
Ako su se tada, kada je ojačala trulež i umnožila se nepravda, pravedni molili za nepravedne, zašto toga nema i sada?
On odgovori meni i reče: Sadašnji vijek nije krajnji; slave u njemu često nema, i zato se moliše za nemoćne.
Dan suda biće kraj vremena ovog i početak vremena buduće besmrtnosti, kada prođe truljenje,
Skrati neuzdržavanje, prekine nevjerje, a uzraste pravda, osnaži istina.
Tada niko neće moći spasiti onog koji gine, niti pogubiti onog koji je pobjednik.
Ja odgovorih i rekoh: Evo moje riječi prve i posljednje: Bolje je bilo ne davati zemlje Adamu, ili, kada je već dana, spriječiti ga kako ne bi sagriješio.
Kakva je korist ljudima – u sadašnjem vijeku živjeti u žalosti, a po smrti očekivati kaznu?
O, šta uradi ti Adame? Kada ti sagriješi, tada se desio pad ne tebe samo jednoga, nego i nas koji se od tebe izrodismo.
Kakva je korist nama, ako nam je obećano vrijeme besmrtnosti, a mi činismo smrtna djela?
Nama je predskazana vječna nada, a mi nepotrebno postadosmo sujetni.
Nama su pripremljena boravišta zdravlja i spokoja, a mi živjesmo rđavo;
Pripremljena slava Svevišnjega, kako bi pokrila one koji živješe krotko, a mi hodismo po putevima zlim.
Pojaviće se Raj, plod u kome prebivaju netruležni i u kojem je pokoj i iscjeljenje;
Ali mi nećemo ući u njega, zato što se obraćasmo ka mjestima neplodnim.
Svijetla zvijezda obasjava lica onih koji imaše uzdržanja, a naša lica – u crnoj su tami.
Mi ne pomišljasmo u životu kada činismo bezakonje, da ćemo po smrti postradati.
On odgovori i reče: To je – razmišljanje o borbi, koju je dužan voditi na zemlji rođeni čovjek,
Kako bi, ako bude pobjeđen pretrpio to o čemu ti govori, a ako pobijedi dobije ovo o čemu Ja govorih.
To je taj život o kojem je govorio Mojsije, kada živeše i narodu govoraše: Izaberi sebi život, kako bi živio.
Ali oni mu ne vjerovaše, ni prorocima poslije njega, ni Meni koji govorih njima,
Da neće biti žalosti zbog pogibelji njihove, kao što će biti radosti zbog onih kojima je pripremljeno spasenje.
Ja odgovorih i rekoh: Znam Gospode da se Svevišnji naziva milosrdnim, zato što pomiluje one koji još ne nađoše mir,
I miluje one koji provode život u zakonu Njegovu.
On je dugotrpeljiv, jer pokazuje dugotrpeljivost prema grešnicima, kao prema Svojim stvorenjima.
On je darežljiv, jer daje po potrebi,
I mnogomilostiv, jer uvećava milost Svoju prema onima koji žive sada i koji živješe, i ka onima koji će živjeti.
Jer ako ne bi uvećavao On svoju milost, ne bi mogao vijek da živi sa onima koji obitavaju u njemu.
On dijeli darove; jer ako ne bi darivao po blagosti Svojoj, da olakša počiniteljima besčašća od njihovog bezakonja, ne bi ostao u životu ni deset-hiljaditi dio ljudi.
On je sudija, i ako ne bi opraštao onima koji su stvoreni riječju Njegovom, i ne istrijebi njihovu množinu prestupa,
Može biti da bi od bezbrojne množine ostalo samo njih nekoliko.