Stari zavet
On odgovori meni i reče: Izmjereni izmjeri vrijeme u samom sebi, i kada shvatiš da je prošao jedan dio znakova koje prije rekoh,
Tada ćeš shvatiti da je to vrijeme u kome će početi Svevišnji da posjećuje vijek od Njega sazdan.
Kada se pokažu u vijeku kolebanja mjesta, smutnja naroda,
Tada ćeš shvatiti da je o tome govorio Svevišnji od dana, koji bijahu prije tebe, od početka.
Kao što sve što je stvoreno u vijeku ima početak, isto tako i kraj, i svršetak biva javan:
Tako i vremena Svevišnjega imaju početak, otkrivaju se čudesima i silom, a svreštak se javlja djelima i znamenjima.
Svaki koji se spase i izdrži u djelima svojim i vjeri kojom vjerujete, izbjeći će predskazane muke,
Ostaće i vidjeće spasenje Moje na zemlji Mojoj i u predjelima Mojim, koje Ja osvetih Sebi vavijeka.
Tada će zažaliti oni koji sada odstupiše od puteva Mojih, a oni koji ih odbaciše sa prezirom ostaće u mukama.
Oni koji ne poznadoše Mene, dobiše za života nasladu,
I gnušaše se zakonu Mome ne razumjevši ga, nego ga prezrevši, dok još imaše slobodu i dok još bi otvoreno mjesto za pokajanje,
Ti će poznati Mene poslije smrti u mukama.
Ne zapitkuj više kako će se nečastivi mučiti, nego istražuj kako i kada će se spasiti pravedni, kojima pripada vijek i zarad kojih je vijek.
Ja odgovorih i rekoh:
Ja prije govorih i sada govorim i poslije ću govoriti, da je više onih koji će poginuti, nego onih koji će se spasiti, kao talas što je veći od kaplje.
On odgovori meni i reče:
Kakva je njiva, takva su sjemena; kakvi su cvjetovi, takve su boje; kakav je radnik, takvo je djelo; kakav je zemljoradnik, takvo je obrađivanje; jer to bješe vrijeme vijeka.
Kada ja pripremih vijek, prije nego on bi za obitavanje ovih koji žive sada u njemu, niko Meni nije protivrječio.
A sada, kada vijek ovaj bi sazdan, narav stvorenih pokvari se pri neoskudnoj žetvi, i pri neistraženom zakonu.
I pogledah Ja vijek, i gle, pokaza se opasnost od pomisli koje se pojaviše u njemu.
Ja uvidjeh i poštedih njega, i sačuvah za Sebe jednu bobu iz vinogradskog grozda i jednu sadnicu od mnogih.
Neka pogine množina koja se uzalud i rodila, a sačuva boba Moja i sadnica Moja koju Ja uzgojih sa velikim trudom.
A ti, kada prođe sedam dana onih, ne posti jednako u njima,
Izađi na cvjetno polje, gdje nema sagrađenih kuća, počni se hraniti samo poljskim cvjetovima i ne kušaj mesa, ne pij vina, nego samo cvjetove,
Moli se Svevišnjem neprestano, i Ja ću doći i govoriti sa tobom.
I odoh ja, kao što On reče meni u polje, koje se naziva Ardat, i sjedoh tamo među cvjetove i jedoh poljske trave, i bi meni hrana od njih da se zasitim.
Poslije sedam dana ležah na travi, i srce moje opet se pomuti kao i prije.
I otvoriše se usta moja i počeh govoriti pred Svevišnjim i rekoh:
O, Gospode! Koji javljaš Sebe nama, Ti se javi ocima našim u pustinji neprohodnoj i besplodnoj, kada oni izađoše iz Egipta,
I reče: Slušaj Mene Izrailju i pazi na riječi Moje, sjeme Jakovljevo.
Evo Ja ću posijati u vama zakon Moj, i izrašće u vama plod, i vi ćete slaviti u njemu vječno.
Ali oci naši dobivši zakon, ne ispuniše ga i zapovijesti tvoje ne čuvaše, a plod zakona Tvoga ne poginu i ne može da pogine, jer bi Tvoj,
Nego koji dobiše zakon piginuše, ne sačuvavši ono što je u njima bilo posijano.
Obično bude, ako je zemlja primila sjeme, ili more brod, ili nekakav sud hranu ili piće, i ako bude uništeno to u čemu je posijano, ili to u šta je metnuto,
U tom slučaju pogine zajedno i ono što je posijano, ili metnuto, ili primljeno, i primljeno ne ostane nama. Ali sa nama nije tako.
Mi, primivši zakon sagriješismo, poginusmo isto kao i srce naše koje ga primi;
Ali zakon ne poginu, nego ostade u svojoj sili.
Kada ja govorih to u srcu mome, ja gledah očima mojim i vidjeh na desnoj strani ženu; i gle, ona plakaše i ridaše sa velikim vapajima i jako bolnom dušom; odjeća joj bi razderana a na glavi njenoj bi pepeo.
Tada ostavih ja razmišljanja kojima sam bio zanijet, i obratih se ka njoj i rekoh joj:
Zbog čega plačeš, zbog čega je tako tužna duša tvoja?
Ona reče: Ostavi me gospodine moj da plačem za sobom i povećavam bol, jer sam veoma ogorčena u duši i veoma ponižena.
Ja upitah nju: Šta ti se dogodilo? Kaži mi. I ona odgovori meni:
Bila sam neplodna, sluškinja tvoja, i nisam rađala imajući muža trideset godina.
Svaki čas i svaki dan u tih trideset godina ja molih Svevišnjega neprestano,
I usliši mene Bog, sluškinju tvoju, poslije trideset godina uvidje smjernost moju, vidje tugu moju i dade mi sina, i ja se silno obradova njemu i muž moj i svi sugrađani moji, i mi mnogo proslavismo Svevišnjega.
Ja ga podigoh sa velikom mukom,
I kada on poraste i pođe da uzme sebi ženu, ja postavih dan za pirovanje.