Sveto pismo
2. Solunjanima 3,8
8Niti zabadava hljeb jedosmo u koga, nego u trudu i u poslu, dan i noć radeći, da ne budemo na dosadu nikome od vas.
οὐδὲ δωρεὰν ἄρτον ἐφάγομεν παρά τινος, ἀλλʼ ἐν κόπῳ καὶ μόχθῳ νυκτὸς καὶ ἡμέρας ἐργαζόμενοι πρὸς τὸ μὴ ἐπιβαρῆσαί τινα ὑμῶν·
Tumačenje stiha
Jer besposličenje je izvor mnogim porocima; i ono najpre donosi duhovnu smrt samom besposličaru. Besposličenje je dokaz da čovek neozbiljno i naopako shvata i sebe i život. Vreme, i život u vremenu, dati su čoveku da pomoću njih stekne večnost, život večni. Zato je svaki trenutak vremena važan za čoveka kao večnost: jer je svaki trenutak našeg vremena zlatnik kojim se kupuje parče večnosti, a katkad i cela večnost (sr. Rim. 5,14-20). Vreme je večnost, - to je evanđelsko učenje o vremenu, to evanđelsko shvatanje vremena, to - smisao vremena i neprolazna vrednost njegova. Tako mi apostoli i živimo; tako žive i svi hrišćani: svaki trenutak vremena vezuje nas sa večnošću, ujedinjuje sa njom. Vi ste sami svedoci o tome, dok bejasmo među vama: mi ne jedosmo zabadava hleb ni u koga, nego u trudu i poslu, dan i noć radeći, da ne budemo na teret nikome od vas. Jer Evanđelje Hristovo uči nas svetom radu, i to neprekidnom svetom radu, kojim i dušu i telo obrađujemo, preobražavamo, osvećujemo, pripremajući ih za život večni u Carstvu Gospoda Hrista.