Postanje 22,9

Jevrejsko predanje vezivanje Isaka za žrtvovanje naziva Akedah, i taj događa poštuje kao simvol žrtve radi Boga, ali ne ljudskih žrtava, jer su one u Sv. Pismu zabranjene. Sv. Meliton Sardski veli: „Isak bi vezan kao ovan, ali je za Gospoda našeg Isusa Hrista rečeno: kao jagnje 60 strižen, i kao ovca bi odveden na zaklanje (Is.53,7), i kao Jagnje bi raspet i nošaše drvo (Krst - k. 19,17), vođen da bude zaklan kao Isak od Oca svoga. Ali, Hristos je postradao, a Isak nije stradao, jer je bio praobraz Hrista, Koji će stradati. Ali, on je kao praobraz Hristov uplašio, strah zadao ljudima, jer je bila za divljenje nova tajna: sin vođen od oca na goru za za klanje, koji ga i sveza i stavi na drva svespaljenice, spremajući žurno što treba za njegovo klanje. Isak pak ćutaše vezan kao ovan, ne otvarajući usta svoja, niti glasom prozborivši. Jer se nije uplašio noža, niti ustrašio vatre, niti se žalostio zbog stradanja, nego je trpeljivo nosio na sebi praobraz Gospoda Hrista" (Košene, ad loc). Tako Isak, od budućeg događanja (mesijansko-eshatološkog) učio se, i naučavao (druge) nadrazumnom i slavnom čudu vaskrsenja mrtvih, i još: prečasno) i velikoj Tajni očovečenja Jedinorodnoga" (Sv. Kiril Aleksandrijski, Glafira 3,3. PG 69,145).