Stari zavet
Riječi Agura sina Jakejeva; sabrane riječi toga čovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
Ja sam luđi od svakoga, i razuma čovječijega nema u mene.
Niti sam učio mudrosti niti znam svetijeh stvari.
Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?
Sve su riječi Božije čiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
Ništa ne dodaji k riječima njegovijem, da te ne ukori i ne nađeš se laža.
Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
Taštinu i riječ lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
Ima rod koji misli da je čist, a od svoga kala nije opran.
Ima rod koji drži visoko oči svoje, i vjeđe mu se dižu uvis.
Ima rod kojemu su zubi mačevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge između ljudi.
Pijavica ima dvije kćeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i četvrto nikad ne kaže: dosta:
Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.
Oko koje se ruga ocu i neće da sluša matere, kljuvaće ga gavrani s potoka i jesti orlići.
Troje mi je čudesno, i četvrtoga ne razumijem:
Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put lađin posred mora, i put čovječiji k djevojci.
Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam učinila zla.
Od troga se potresa zemlja, i četvrtoga ne može podnijeti:
Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospođu svoju.
Četvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
Pitomi zečevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuću;
Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
Troje lijepo korača, i četvrto lijepo hodi:
Lav, najjači između zvjerova, koji ne uzmiče ni pred kim,
Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameće svađu.