Sveto pismo
Otkrivenje 16,8
8I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem.
Καὶ ὁ τέταρτος ἐξέχεεν τὴν φιάλην αὐτοῦ ἐπὶ τὸν ἥλιον· καὶ ἐδόθη αὐτῷ καυματίσαι τοὺς ἀνθρώπους ἐν πυρί.
Otk. 14,18, Otk. 6,12, Otk. 8,12
Tumačenje stiha
Možda će ljudi biti spaljeni i žegom veštastvenog sunca kada čovekoljubac Bog uzdama i žvalama zauzda one koji su Mu nepokorni (v. Ps. 32; 9) kako bi se obratili pokajanju, iako će oni dostići dubinu zla i svojom iskvarenim mnenjem neće biti rukovođeni ka obraćanju, nego ka huljenju. Možda sunce označava i tok dana u vreme kojeg će oni koji su zaslužili zlo biti paljeni žegom iskušenja kako bi, osetivši patnje, omrzli njihov izvor – greh. Bezumni (αφρονες) će, međutim, ne poznavši svoja pregrešenja i padove, naoštriti jezik protiv Boga, kao što i sada vidimo da neki, budući unesrećeni bezbrojnim patnjama koje nam nanose varvari, optužuju (αιτιασται) božansku dobrotu što je dopustila da naš rod pogode takve nevolje.