Sveto pismo

Otkrivenje 14,13

13

I čuh glas s neba gdje mi govori: napiši: blago mrtvima koji umiru u Gospodu otsad. Da, govori Duh, da počinu od trudova svojijeh; jer djela njihova idu za njima.

Καὶ ἤκουσα φωνῆς ἐκ τοῦ οὐρανοῦ λεγούσης· Γράψον· Μακάριοι οἱ νεκροὶ οἱ ἐν κυρίῳ ἀποθνῄσκοντες ἀπʼ ἄρτι. ναί, λέγει τὸ πνεῦμα, ἵνα ἀναπαήσονται ἐκ τῶν κόπων αὐτῶν, τὰ γὰρ ἔργα αὐτῶν ἀκολουθεῖ μετʼ αὐτῶν.

1. Kor. 15,18, Otk. 20,6, 1. Sol. 4,16

Tumačenje stiha

Komentari

1
Nebeski glas ne naziva sve ljude blaženima, nego samo one koji, umrtvivši sebe za svet, umiru u Gospodu noseći u svojim telima umiranje Hristovo i sastradavajući sa Hristom. Za njih izlazak iz tela uistinu predstavlja počinak od truda. Dela koja za njima slede razlog su zbog kojeg dobijaju neuvele vence i nagrade slave. Te nagrade daleko prevazilaze meru borbe koju su podvižnici Hrista, Boga našega, vodili sa nevidljivim silama: Mislimo da stradanja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se otkriti, kaže apostol (Rim. 8; 18). U nadi da ćemo se i mi udostojiti takve slave, moramo se stalno moliti Gospodu: Prikloni srce moje u svedočanstva Tvoja, a ne u gramzivost, odvrati oči moje da ne vide sujetu (Ps. 118; 36 – 37), i ne idi na sud sa slugom Svojim, jer se neće opravdati pred Tobom niko živ (Ps. 143; 2), nego po bogatstvu milosrđa Svojih pogledaj na nas, jer Tebi pripada milost, i vlast, i carstvo, i sila, i slava, Ocu i Sinu i Svetome Duhu, sada i uvek i u vekove vekova. Amin.
Sv. Andrej Kesarijski563–637
Nazad na celo poglavlje