Jov 35

Stari zavet

1

Još govori Elijuj i reče:

ΥΠΟΛΑΒΩΝ δὲ Ἐλιοὺς λέγει·

0
2

Misliš li da si pravo rekao: moja je pravda veća od Božije?

τί τοῦτο ἡγήσω ἐν κρίσει; σὺ τίς εἶ ὅτι εἶπας· δίκαιός εἰμι ἔναντι Κυρίου;

0
3

Jer si rekao: šta će mi pomoći, kaka će mi biti korist, da ne griješim?

0
4

Ja ću odgovoriti tebi i drugovima tvojim s tobom.

ἀνάβλεψον εἰς τὸν οὐρανὸν καὶ ἰδέ, κατάμαθε δὲ νέφη ὡς ὑψηλὰ ἀπὸ σοῦ.

0
5

Pogledaj nebo, i vidi; pogledaj oblake, kako su viši od tebe.

εἰ ἥμαρτες, τί πράξεις; εἰ δὲ καὶ πολλὰ ἠνόμησας, τί δύνασαι ποιῆσαι;

0
6

Ako griješiš, šta ćeš mu učiniti? ili ako se umnože bezakonja tvoja, šta ćeš mu nauditi?

0
7

Ako si pravedan, šta ćeš mu dati? ili šta će primiti iz ruke tvoje?

ἐπεὶ δὲ οὖν δικαιος εἶ, τί δώσεις αὐτῷ; ἢ τί ἐκ χειρός σου λήψεται;

0
8

Čovjeku kakav si može nauditi tvoja zloća, i sinu čovječijemu pomoći tvoja pravda.

ἀνδρὶ τῷ ὁμοίῳ σου ἡ ἀσέβειά σου, καὶ υἱῷ ἀνθρώπου ἡ δικαιοσύνη σου.

0
9

Vapiju od velikoga nasilja kojima se čini, i viču na ruku silnijeh;

ἀπὸ πλήθους συκοφαντούμενοι κεκράξονται, βοήσονται ἀπὸ βραχίονος πολλῶν.

0
10

A nijedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj, koji daje pjesmu noću;

καὶ οὐκ εἶπε· ποῦ ἐστιν ὁ Θεὸς ὁ ποιήσας με, ὁ κατατάσσων φυλακὰς νυκτερινάς,

0
11

Koji čini te smo razumniji od zvijerja zemaljskoga, i mudriji od ptica nebeskih.

ὁ διορίζων με ἀπὸ τετραπόδων γῆς, ἀπὸ δὲ πετεινῶν οὐρανοῦ;

0
12

Tamo viču s oholosti zlijeh ljudi, ali ne bivaju uslišeni.

ἐκεῖ κεκράξονται, καὶ οὐ μὴ εἰσακούσῃ καὶ ἀπὸ ὕβρεως πονηρῶν.

0
13

Jer Bog ne sluša taštine, i svemogući ne gleda na nju.

ἄτοπα γὰρ οὐ βούλεται ἰδεῖν ὁ Κύριος, αὐτὸς γὰρ ὁ Παντοκράτωρ

0
14

Akamoli kad kažeš: ne vidiš to. Pred njim je sud; čekaj ga.

ὁρατής ἐστι τῶν συντελούντων τὰ ἄνομα καὶ σώσει με. κρίθητι δὲ ἐναντίον αὐτοῦ, εἰ δύνασαι αὐτὸν αἰνέσαι, ὥς ἐστι.

0
15

A sada čim te gnjev pohodi, nije ništa, niti je gledao na sve što si učinio;

καὶ νῦν ὅτι οὐκ ἔστιν ἐπισκεπτόμενος ὀργὴν αὐτοῦ, καὶ οὐκ ἔγνω παράπτωμά τι σφόδρα·

0
16

Zato Jov naprazno otvora usta svoja, i bezumno umnožava riječi.

καὶ Ἰὼβ ματαίως ἀνοίγει τὸ στόμα αὐτοῦ, ἐν ἀγνωσίᾳ ρήματα βαρύνει.

0