Stari zavet
Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
ΕΣΤΙ γὰρ ἀργυρίῳ τόπος, ὅθεν γίνεται, τόπος δὲ χρυσίου, ὅθεν διηθεῖται.
Gvožđe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
σίδηρος μὲν γὰρ ἐκ γῆς γίνεται, χαλκὸς δὲ ἴσα λίθῳ λατομεῖται.
Mraku postavlja među, i sve istražuje čovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
τάξιν ἔθετο σκότει, καὶ πᾶν πέρας αὐτὸς ἐξακριβάζεται, λίθος σκοτία καὶ σκιὰ θανάτου.
Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom čovječjim.
διακοπὴ χειμάρρου ἀπὸ κονίας, οἱ δὲ ἐπιλανθανόμενοι ὁδὸν δικαίαν ἠσθένησαν, ἐκ βροτῶν ἐσαλεύθησαν.
Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
γῆ, ἐξ αὐτῆς ἐξελεύσεται ἄρτος, ὑποκάτω αὐτῆς ἐστράφη ὡσεὶ πῦρ.
U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
τόπος σαπφείρου οἱ λίθοι αὐτῆς, καὶ χῶμα χρυσίον αὐτῷ.
Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
τρίβος, οὐκ ἔγνω αὐτὴν πετεινόν, καὶ οὐ παρέβλεψεν αὐτὴν ὀφθαλμὸς γυπός·
Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom prođe lav.
καὶ οὐκ ἐπάτησαν αὐτὸν υἱοὶ ἀλαζόνων, οὐ παρῆλθεν ἐπ᾿ αὐτῆς λέων.
Na kremen diže ruku svoju; prevraća gore iz dna.
ἐν ἀκροτόμῳ ἐξέτεινε χεῖρα αὐτοῦ, κατέστρεψε δὲ ἐκ ριζῶν ὄρη·
Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
δίνας δὲ ποταμῶν διέρρηξε, πᾶν δὲ ἔντιμον εἶδέ μου ὁ ὀφθαλμός.
Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
βάθη δὲ ποταμῶν ἀνεκάλυψεν, ἔδειξε δὲ αὐτοῦ δύναμιν εἰς φῶς.
Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
ἡ δὲ σοφία πόθεν εὑρέθη; ποῖος δὲ τόπος ἐστὶ τῆς ἐπιστήμης;
Ne zna joj čovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
οὐκ οἶδε βροτὸς ὁδὸν αὐτῆς, οὐδὲ μὴ εὑρεθῇ ἐν ἀνθρώποις.
Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
ἄβυσσος εἶπεν· οὐκ ἔνεστιν ἐν ἐμοί· καὶ ἡ θάλασσα εἶπεν· οὐκ ἔστι μετ᾿ ἐμοῦ.
Ne može se dati čisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
οὐ δώσει συγκλεισμὸν ἀντ᾿ αὐτῆς, καὶ οὐ σταθήσεται ἀργύριον ἀντάλλαγμα αὐτῆς·
Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
καὶ οὐ συμβασταχθήσεται χρυσίῳ Ὠφίρ, ἐν ὄνυχι τιμίῳ καὶ σαπφείρῳ·
Ne može se izjednačiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
οὐκ ἰσωθήσεται αὐτῇ χρυσίον καὶ ὕαλος καὶ τὸ ἄλλαγμα αὐτῆς σκεύη χρυσᾶ·
Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veća nego dragom kamenju.
μετέωρα καὶ γαβὶς οὐ μνησθήσεται, καὶ ἕλκυσον σοφίαν ὑπὲρ τὰ ἐσώτατα·
Ne može se s njom izjednačiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti čistijem zlatom.
οὐκ ἰσωθήσεται αὐτῇ τοπάζιον Αἰθιοπίας, χρυσίῳ καθαρῷ οὐ συμβασταχθήσεται.
Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
ἡ δὲ σοφία πόθεν εὑρέθη; ποῖος δὲ τόπος ἐστὶ τῆς συνέσεως;
Sakrivena je od očiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
λέληθε πάντα ἄνθρωπον καὶ ἀπὸ πετεινῶν τοῦ οὐρανοῦ ἐκρύβη·
Pogibao i smrt govore: ušima svojima čusmo slavu njezinu.
ἡ ἀπώλεια καὶ ὁ θάνατος εἶπαν· ἀκηκόαμεν δὲ αὐτῆς τὸ κλέος.
Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
ὁ Θεὸς εὖ συνέστησεν αὐτῆς τὴν ὁδόν, αὐτὸς δὲ οἶδε τὸν τόπον αὐτῆς·
Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
αὐτὸς γὰρ τὴν ὑπ᾿ οὐρανὸν πᾶσαν ἐφορᾷ εἰδὼς τὰ ἐν τῇ γῇ πάντα, ἃ ἐποίησεν,
Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
ἀνέμων σταθμὸν ὕδατος μέτρα·
Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
ὅτι ἐποίησεν οὕτως, ἰδὼν ἠρίθμησε καὶ ὁδὸν ἐν τινάγματι φωνάς·
Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
τότε εἶδεν αὐτὴν καὶ ἐξηγήσατο αὐτήν, ἑτοιμάσας ἐξιχνίασεν.
A čovjeku reče: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.
εἶπε δὲ ἀνθρώπῳ· ἰδοὺ ἡ θεοσέβειά ἐστι σοφία, τὸ δὲ ἀπέχεσθαι ἀπὸ κακῶν ἐστιν ἐπιστήμη.