Sveto pismo

Jevanđelje po Jovanu 8,44

44

Vaš je otac đavo; i slasti oca svojega hoćete da činite: on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini; jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.

ὑμεῖς ἐκ τοῦ πατρὸς τοῦ διαβόλου ἐστὲ καὶ τὰς ἐπιθυμίας τοῦ πατρὸς ὑμῶν θέλετε ποιεῖν. ἐκεῖνος ἀνθρωποκτόνος ἦν ἀπʼ ἀρχῆς, καὶ ἐν τῇ ἀληθείᾳ οὐκ ἔστηκεν, ὅτι οὐκ ἔστιν ἀλήθεια ἐν αὐτῷ. ὅταν λαλῇ τὸ ψεῦδος, ἐκ τῶν ἰδίων λαλεῖ, ὅτι ψεύστης ἐστὶν καὶ ὁ πατὴρ αὐτοῦ.

Tumačenje stiha

Komentari

1
Hristoborci, znate li otkuda ste, i otkuda vaše hristoborsgvo? – Od đavola. Da, od njega. Jer je on jedini pravi otac hristoborstva i svega greholjublja. Nemojte misliti da ste u tome originalni pronalazači, autohtoni i samostalni. Ne, vi ste prosto deca oca svakoga greha i zla – đavola, a na prvom mestu oca najvećeg greha i najvećeg zla – hristoborstva. I sve dok uživate u slastima grehovnim, sve dok volite greh i činite slasti njegove – jedini vaš otac duhovni je đavo. Ali, on je čovekoubica od iskoni. Jer je on prvi izmislio sredstvo kako da ubije čoveka: greh. On grehom ubija svakoga čoveka. Grešiš li, to te đavo ubija, nanosi ti smrt, najpre duhovnu, pa onda fizičku. Ti sumnjaš u to? Tebi greh ne izgleda strašan. Baš u tome je sve lukavstvo greha i đavola: da učine da oni ne izgledaju strašni. Upravo: đavo vešto skriva od očiju ljudskih svoje odvratno lice, ali se zato trudi da svaki greh pretstavi kao nešto privlačno, slatko, milo, da ga maskira. Laž mu je sva apologija greha. Lažno pretstavivši greh ljudima, to je sav posao lukavoga.

I u tome je nenadmašno dovitljiv: daje laži hiljade i hiljade sablažnjivih likova, samo da bi što više ljudi sablaznio. I pokazao kako je laž nešto prirodno, pa čak i neophodno, i milo, u čovečanskom svetu. Pritome, on je vrlo oduševljen i rečit, jer kad govori laž, svoje govori, sebe govori: iznosi iz sebe svoje misli, svoje biće, jer je laža i otac laži. To je sve otuda što u njemu nema istine ni trunke istine, jer nema u njemu Boga koji je jedina Istina, i – Sveistina.
Celokupno njegovo biće je van Istine, zato je sav Neistina, sav – laž, i otac laži. To je jedinstveno biće u svima svetovima Božjim koje nema nimalo u sebi Istine, koje se dragovaljno potpuno odreklo Istine, ispalo iz Nje, udaljilo od Nje, i tako sebe pretvorilo u laž i u oca svake laži. Jedino biće koje „ne ostade u istini“, nego vascelo ispade iz nje, vascelo izađe iz Nje, otpade od Nje, i pade u svoju beskrajnu gordost, u svet fiktivnog bića, u stvari: u ne-biće. To je smisao Spasovih reči: „Vaš je otac ćavo, i želje oca svoga hoćete da činite; – on je čovekoubica od početka, i ne ostade u istini, jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži.“
Sv. Justin Ćelijski1894–1979
Nazad na celo poglavlje