Odmah ću vas nešto pitati: Da li ste imali ikakvog izbora kada ste razmišljali o tome da otvorite ovaj tekst? Možda je za tu odluku bila zaslužna vaša slobodna volja, ili je možda sve unaprijed određeno i vi se tu ništa niste pitali?
Ako postoji Bog, on sve zna. A Božije sveznanje uključuje i prošlost i budućnost. Tako dakle, onda je Bog sve unaprijed odredio i mi tu ništa ne možemo. Slobodna volja ne postoji – prosta matematika. Odnosno obrnuto, neko će reći da slobodna volja postoji, pa samim tim ne postoji Bog.
Međutim, hajde da bacimo mali snop svijetla na ovu „zavrzlamu” i pokažemo kako slobodna volja nije ugrožena Božijim sveznanjem.
Božije sveznanje
Termin „Bog” odnosi se na entitet određenih svojstava kao što su sveprisutnost, beskonačnost, svemogućnost i druge, a od kojih je jedno i sveznanje. Odnosno, entitet koji nema ova svojstva nije Bog.
Najveće svjetske religije uključujući hrišćanstvo, islam, judaizam i hinduizam, podrazumijevaju da je Bog sveznajuć.
Od mnogobrojnih primjera iz Biblije, možemo navesti onaj u kojem piše da nas Bog zna i prije nego se rodimo:
Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te. (Jeremija 1:5)
Kuran je eksplicitan u tome da je Bog (Allah) sveznajuć, odnosno da zna sve:
Reci: „Zar vi da obavještavate Allaha o vjerovanju svome, kad Allah zna sve što je na nebesima i na Zemlji! Allah sve zna.” (Kuran 49:16)
Takva učenja nalazimo i u Vedama. Navešćemo samo jedan primjer:
O ljudi, Brahma je svemoćan i bestjelesan. Nije ga moguće iskriviti i razbiti na djelove. On je čist, bezgrešan, sveprisutan, sveznajuć… (Jadžur veda 8:40)
Ne samo da Bog zna sve ono što se već dogodilo i što će se tek dogoditi, već ima sveznanje i o svim mogućim scenarijima koji se nisu dogodili a mogli su.
Slobodna volja
Na šta uopšte mislimo kada kažemo „slobodna volja”? Postoje različiti koncepti, konteksti i definicije ove sintagme, kao i kompleksne rasprave o njoj tokom čitave naše istorije.
Slobodna volja se može jednostavno svesti na mogućnost biranja sopstvenih postupaka. To znači, dokle god imamo sposobnost da biramo, bilo da su u pitanju umne ili fizičke radnje, imamo slobodnu volju.
Scena iz filma „Matriks”
Bitno je napraviti razliku između slobodne volje i realne ograničenosti onoga što možemo uraditi u svakom trenutku. Šta to tačno znači?
Na primjer, kada bi vam neko prislonio cijev pištolja uz glavu i tjerao vas da čitate ovaj tekst (najiskrenije se nadam da to nije slučaj), vi biste vjerovatno postupili tako jer ste na to prisiljeni. Ipak, i dalje imate mogućnost da odbijete naređenje, ma kakve posledice bile. Tako možemo reći da slobodna volja i dalje postoji, iako ste praktično primorani na jednu opciju.
Nasuprot tome, slobodna volja ne postoji samo onda kada nemamo ni mogućnost da uradimo bilo šta drugo osim jedne stvari. Zamislite na primjer kompjuterski program koji vrši samo jednu jedinu radnju bez načina da uradi nešto drugo.
Neko želi da uradi nešto fizički nemoguće: da odleti u oblake, putuje kroz vrijeme, vidi kroz zidove, i sl. Ne možemo ni tada reći da ne postoji slobodna volja, već da ona samo ne obuhvata fizički i logički nemoguće stvari.
Dakle, dokle god naši postupci i misli nisu predeterminisani, slobodna volja postoji.
Zanimljivo je pomenuti pojedina istraživanja koja su pokušala dokazati da sve i jeste već unaprijed određeno, i to na genetskom nivou. Međutim, pitanje je koliko se zaista možemo pouzdati u ova istraživanja, a i ako bi se ona ispostavila tačnim, ne bi dokazala da ne posjedujemo moć svjesnog odlučivanja u svim situacijama, već samo da imamo sklonost da u određenim situacijama postupamo na određen način.
Bog i vrijeme
„A šta je vrijeme? Ko bi to mogao lako i ukratko razjasniti? Ko bi mogao i samo mišlju shvatiti pa da to onda riječju izrazi? A je li nam išta običnije i poznatije što u govoru spominjemo nego vrijeme? I razumijemo sasvim dobro kad o njemu govorimo, razumijemo i kad čujemo gdje drugi o njemu govori.
A šta je dakle vrijeme? Ako me neko ne pita, znam, ali ako bih htio nekome na pitanje to razjasniti, ne znam.” (Sv. Avgustin, Ispovijesti)
Šta je vrijeme?
Vrijeme možemo različito definisati u zavisnosti od toga da li govorimo o njemu iz ugla nauke, filozofije, mitologije, ili nečeg drugog. Rasprave o pojmu vremena su „beskonačne”, što na naučnom, što na filozofskom planu.
Prosječni čovjek vrijeme svodi na ono što Sv. Aurelije primjećuje kao nešto što – sasvim dobro razumijemo kad se o njemu govori. Vrijeme obično vidimo kao linearno nizanje trenutaka, i dijelimo ga na prošlost, sadašnjost i budućnost.
Tako je za nas. Sa druge strane, ako je Bog stvorio sve, stvorio je i vrijeme. Na istom mjestu u svojim „Ispovijestima”, Sv. Avgustin dodaje:
„I samo vrijeme stvorio si ti, te nisu mogla prolaziti vremena prije nego si ih stvorio”.
Baš tako, vrijeme nije moglo teći – kada nije ni postojalo. Vrijeme, kao i sve drugo, ima svoj početak.
Vanvremensko sveznanje
Sada preostaje da sklopimo kockice. Na početku teksta pitali smo se da li je Bog unaprijed sve odredio. I zaista, ako Bog sve zna, uključujući ono što će se dogoditi, da li je onda sve predeterminisano? Da li je sve o nama već unaprijed odlučeno bez našeg znanja?
Međutim, šta uopšte znači da je Bog nešto „unaprijed” uradio? Kako smo već zaključili, Bog je stvorio i vrijeme. Ako ne postoji vrijeme, šta bi tačno značila ova vremenska odrednica?
Dok mi egzistiramo u vremenu, to nije slučaj za Boga koji postoji izvan vremena. Samim tim, sve ono što mi podrazumijevamo prošlošću ili budućnošću, drugačije izgleda iz Božije perspektive.
Mi imamo slobodnu volju uraditi nešto ili ne uraditi. Vi ste svojevoljno otvorili ovaj tekst i pročitali ga. Bog tu vašu odluku posjeduje u svom sveznanju. Međutim, da ste se odlučili uraditi nešto drugo, Bog bi tu odluku, koju biste opet donijeli svojom slobodnom voljom, takođe posjedovao u svom sveznanju, koje nije ograničeno kategorijom vremena.
Kada razumijemo da Bog postoji izvan vremena, možemo zaključiti da naša slobodna volja, koja postoji i manifestuje se u vremenu, nije ugrožena Božijim sveznanjem.
Još ćemo reći kako Sv. Jovan Damaskin piše u Istočniku znanja:
Treba znati da Bog sve unapred zna, ali ne predodređuje sve; unapred zna i ono što je u našoj vlasti, ali ga ne predodređuje, jer ne želi da bude zla, niti da nasilno iznuđuje vrlinu. Prema tome, predodređenje je delo božanske prognostičke zapovesti. Međutim, ono što nije u našoj vlasti Bog predodređuje po svome predznanju: jer, po svome predznanju, Bog je već predrasudio o svemu, po meri vlastite dobrote i pravednosti.
Odlično Gospodine Marko,
Mnogo si mi pomogao, da krenem sa tačke sa koje se nisam pokretala 15 godina,, vreme,, ,,slobodna volja,,