Da li je moguće biti dobar bez Boga? Na prvi pogled, lako pitanje – naravno da možemo! Dovoljno je pogledati ateiste i vidjeti da među njima ima dobrih ljudi. Međutim, to je pogrešan odgovor. Ne zato što među ateistima nema dobrih ljudi, već zato što to nije odgovor na postavljeno pitanje. Moralni argument se sastoji u nečemu drugom.
Pitanje ne glasi da li možemo biti dobri bez vjere u Boga, već da li možemo biti dobri bez Boga. Moralni argument pokazuje da je Bog neophodan da bismo bili dobri i da bismo uopšte mogli razlikovati dobro od lošeg.

K.S. Luis je bio ateista koji je prihvatio hrišćanstvo. Još dok je bio ateista, smatrao je da zlo u svijetu dokazuje da nema Boga. Međutim, upravo ga je razmišljanje na tu temu i dovelo Bogu. Pitao se odakle mu uopšte ideja o tome šta je dobro a šta loše. Ako bi to sve bila samo njegova ideja, prema sopstvenim kriterijumima, shvatio je da bi u tom slučaju morao prihvatiti da je i ideja o zlom Bogu, ili zlom svijetu bez Boga, samo njegova subjektivna misao, te da samim tim ne mora biti objektivno tačna.

Premise ovog argumenta glase:

1. Ako Bog ne postoji, ne postoje ni objektivne moralne vrijednosti i dužnosti.

2. Objektivne moralne vrijednosti i dužnosti postoje.

3. Stoga, postoji Bog.

Šta su moralne vrijednosti, a šta moralne dužnosti?

Moralne vrijednosti su prosto vrijednosti ljudi ili djela, bez obzira da li su dobra ili loša. Moralne dužnosti su obaveze prema kojima moramo postupati na određeni način u određenim situacijama.
Drugim riječima, moralne vrijednosti se odnose na dobro i loše, a moralne dužnosti na ispravno i pogrešno.

Objektivno i subjektivno

Druga bitna distinkcija je između objektivnog i subjektivnog morala. Objektivni moral ne zavisi od mišljenja ljudi. Ako je nešto objektivno dobro, ono je dobro bez obzira na bilo čije lično mišljenje. Isto tako, objektivno loše bi bilo nešto što je loše bez obzira bilo čije subjektivno mišljenje.

Primjera radi, mučiti nekoga bez razloga je objektivno loše, bez obzira što možda postoji neko ko smatra drugačije.

Premise za moralni argument

Premisa 1

U svijetu bez Boga, mi smo samo nusproizvod miliona mutacija, u nekom sasvim slučajno nastalom svemiru. Priroda je moralno neutralna. Nauka takođe. Već smo vidjeli da subjektivni moral prosto nema smisla, pa se moramo pitati koje bismo moralne standarde u tom slučaju mogli koristiti.

Kada na Animal Planet-u vidimo kako lav ubija zebru, ne poistovjećujemo to sa ubistvom, kao kod ljudi. Dok mi imamo moralne obaveze jedni prema drugima, to ne važi u životinjskom carstvu.

Evtifrova dilema

Klasični prigovor za moralni argument, koji se može često čuti, a glasi ovako: Da li je nešto dobro zato što to Bog želi od nas, ili Bog nešto želi od nas jer je to dobro?
Ako je ovo prvo, onda upadamo u zamku toga da Bog može tražiti od nas i nešto objektivno loše. U slučaju drugog odgovora, to znači da dobro postoji izvan Boga.

Ovo je, međutim, lažna dilema. Odgovor je da je sam Bog dobar i da je Bog standard prema kojem se vodimo.

Humanizam

Mnogi su pokušali da objektivne moralne vrijednosti i dužnosti pronađu u čovjeku. Međutim, pitanje i dalje važi: Zašto bi bilo šta bilo dobro ili loše u humanističkom svjetonazoru?  Treba biti vrlo oprezan na ovom mjestu. Naime, svima je jasno da povređivanje drugog čovjeka nije dobro. Ali, odakle nam uopšte ideja o dobrom i lošem?

Premisa 2

I među vjernicima i među ateistima je opšteprihvaćeno da postoje objektivne moralne vrijednosti. Ova premisa stoga nije predmet rasprave i nije neophodno pisati više o njoj.

Zaključak

Za objektivne moralne vrijednosti i objektivne moralne dužnosti, potreban je objektivni moralni davalac. Da bi bio objektivan, mora biti izvan i iznad ljudi. U ovaj opis uklapa se jedino Bog.

Druge argumente za postojanje Boga vidi na strani: Argumenti za postojanje Boga.