Da li je postojao Isus?

Ovaj članak je sažetak svih pouzdanih izvora u okviru sto godina od raspeća Isusa Hrista. Izvori koji su navedeni nesumnjivo daju pozitivan odgovor na pitanje da li je postojao Isus.

Nehrišćanski izvori

Plinije Mlađi

Plinije Mlađi, ne računajući hrišćanske i jevrejske izvore, najstariji je pouzdani izvor o postojanju Isusa. U svom pismu caru Trajanu, Plinije Mlađi se obraća povodom političke situacije i traži savjet. Naime, bilo je zabranjeno okupljanje naroda u većem broju, jer su ondašnje vlasti to vidjele kao potencijalni problem u strahu od pobuna. Jednu takvu grupu ljudi, koja se okupljala u većem broju, pominje i on. Navodi da su pjevali himne Hristu kao Bogu, da su zajedno obedovali, a između ostalog i da su se klonili krađe, preljube i laži.

Svetonije

Rimski biograf Svetonije je poznat po svojim biografijama rimskih careva. U biografiji cara Klaudija (41 – 54), navodi da je ovaj tokom svoje vladavine deportovao grupu Jevreja iz Rima, jer su organizovali pobune na nagovor Hrista (Chrestus). Iako ne kaže ništa više, ovo je poslužilo velikom broju istoričara da steknu istorijsku sliku ranog Hrišćanstva. Moguće je da su rimski Jevreji, koji su povjerovali da je Isus najavljivani mesija, odnosno Hristos, došli u sukob sa ostalim Jevrejima. Car Klaudije je odlučio sve da ih deportuje, a Svetonije nam o tome ostavlja svjedočanstvo. Potvrdu ovoga moguće nalazimo i u Novom zavjetu (DAP 18:2).

Tacit

Tacit je 115. godine napisao čuveno djelo Anali gdje je opisao stanje u Rimskom Carstvu od 14. do 68. godine. U njemu pominje i poznati događaj kada je veliki požar zahvatio Rim. To se dogodilo 64. godine pod vladavinom cara Nerona kojeg je Tertulijan sa pravom proglasio za progonitelja Hrišćana. Za pomenuti požar, Neron je optužio hrišćane, iako je vjerovatno on bio krivac, ali je morao uperiti prstom u nekoga. Hrišćane su slali na razna mučenja, a Jevsevije Kesarijski nam govori da je za vrijeme Nerona mučenički ubijen i apostol Pavle.

Tacit međutim kaže da je Neron pogrešno optužio hrišćane za požar i tom tekstu nam ostavlja značajne podatke. On navodi da su to bili sledbenici Hrista koji je bio pogubljen od Pontija Pilata za vrijeme carevanja Tiberija.

Flavije Josif

Njegova obuhvatna pisanja su od velike važnosti i glavni su izvor informacija o prvovjekovnoj Palestini. U dva navrata pominje Isusa, a uz njega i Jovana Krstitelja.

U Jevrejskim starinama opisuje događaj iz 62. godine kada je prvosveštenik Anan pogubio Jakova, kojeg Flavije Josif naziva „bratom Isusovim, koji sebe zove Mesijom“.

Na jednom drugom mjestu, opisuje Isusa i kaže da je on bio „mudar čovjek, ako je uopšte moguće nazvati ga čovjekom”. Daje mu i epitet mesije, kojeg je Pontije Pilat bio osudio na raspeće. Kaže i da se tri dana nakon toga javio ljudima – baš kako su proroci prije Isusa i nagovještavali. Ovdje nećemo ulaziti u primjedbe da su hrišćani naknadno dodali ovaj opis, jer se svi stručnjaci slažu da je opis mogao biti samo donekle izmijenjen, ali da je pominjanje Isusa autentično.

Isus u Novom zavjetu

Najveća zabluda vezana za istoričnost Isusa jeste da Novi zavjet sam po sebi nije nikakav dokaz. Međutim, Novi zavjet nije napisala jedna osoba, već je u pitanju kolekcija od 27 knjiga i usmenih predanja. Dakle, sadrži više nezavisnih ranih izvora o postojanju Isusa, a među njima i one koji su bili svjedoci Isusovog postojanja, odnosno oni koji su živjeli u njegovo doba i koji su ga vidjeli svojim očima.

Jevanđelja

U Novom zavjetu imamo četiri jevanđelja, odnosno četvoricu jevanđelista: Mateja, Marka, Luku i Jovana. Iako su se autori međusobno koristili kao izvori, ovo su četiri nezavisna izvora. Takođe se pretpostavlja da postoje izvori koji datiraju prije jevanđelja a koji mogu biti izvori kojima su se dodatno služili neki od jevanđelista. To nagovještava i sv. jevanđelist Luka, koji na početku svog jevanđelja kazuje:

„Budući da mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama”. (Lk 1:1)

Jevandjelje po Luki, Codex Sinaticus

Jevanđelje od Luke, Sinajski rukopis (4. vijek)

Stoga učenjaci hipotetišu o više mogućih izvora, a među njima i izvoru „Dokument Q“.

Na jevanđeliste svakako treba dodati i apostole Pavla i Petra kao dodatna dva nezavisna rana izvora.

Usmeno predanje

Najraniji novozavjetni spis je nastao dvadesetak godina nakon raspeća Isusa, a jevanđelja su napisana, danas se pretpostavlja, u rasponu od oko 20 do 65 godina posle raspeća. U međuvremenu, Isus se pominje u predanjima koja su se prenosila usmenim putem.

Da su usmena predanja zaista postojala, možemo vidjeti iz jevanđelja, pažljivim analiziranjem pojedinih fraza. Jevanđelja su napisana na grčkom, ali neke fraze su ostavljene u originalu. Tako na primjer, u Jevanđelju po Marku imamo događaj kada Isus iscjeljuje jednu djevojku i tada joj kaže „Talita kumi“, a sam jevanđelist nam dalje objašnjava da to znači „djevojko ustani” (5:41).

Dalje, u istom jevanđelju, 15. glavi, imamo frazu „Eloi! Eloi! Lama savahtani“, što znači, kako jevanđelist dodaje, „Bože moj! Bože moj! Zašto si me ostavio“. (15:34)

A tako i u Jevanđelju po Jovanu, prvoj glavi, izraze kao što su „ravi” (Jn 1:38) i „mesija” (Jn 1:41). Jovan u istoj glavi zapisuje da je Isus rekao Petru da će se ovaj zvati „Kifa“, što je takođe aramejskog porijekla kao i prethodne fraze (Jn 1:42).

Skrivena usmena predanja

Nekada predanje u tekstu nije tako očigledno, jer nemamo izraze koji su ostavljeni u originalu. Međutim, pojedini stihovi imaju više smisla tek kada se prevedu na aramejski.

Primjera radi,  u 28. glavi Jevanđelja po Marku, imamo opisan događaj kada učenici trgaju klasove kako bi jeli, uprkos tome što je bila Subota (Sabat). Tada ih Isus ohrabruje da nastave: „I govoraše im: subota je načinjena čovjeka radi, a nije čovjek subote radi. Dakle je gospodar sin čovječij i od subote” (Mk 2:27-28). Ako je subota načinjena radi čovjeka, zašto je bilo bitno da se kaže da je sin čovječiji gospodar subote i otkuda ovo „dakle”?

Ako prevedemo rečenicu na aramejski, oba problema su riješena! Aramejski koristi jednu riječ za „čovjeka” i „sina čovječijeg”. To je riječ barnash:
„I govoraše im: subota je načinjena barnash radi, a nije barnash subote radi. Dakle gospodar je barnash i od subote“.  Rečenica sada ima više smisla.

Ovakvi primjeri nam mogu pomoći da vidimo da je ova priča cirkulisala u aramejskom govornom području i da je veoma rano predanje koje je tek kasnije prevedeno na grčki.

Izvori van jevanđelja

I u ostalim novozavjetnim knjigama možemo naći predanja koja ne nalazimo nigdje drugo u Novom zavjetu. Npr, u DAP 20:35, stoji:

„Sve vam pokazah da se tako valja truditi i pomagati nemoćnima, i opominjati se reči Gospoda Isusa koju On reče: Mnogo je blaženije davati negoli uzimati.”

Osim što autor nedvosmisleno smatra Isusa istorijskom ličnošću, ovdje imamo i jedno kazivanje Isusa koje ne vidimo nigdje drugo u Novom zavjetu.

Nekanonski izvori

Jevanđelje po Tomi

Dvadeseti vijek je donio mnoga arheološka otkrića,  a 1945. godine je pronađeno i nekanonsko jevanđelje – po Tomi. Sadrži 114 kazivanja Isusa od kojih su neka sadržana i u kanonskim jevanđeljima, dok druga kazivanja vjerovatno nisu istinita. Ne može se sa pouzdanjem tvrditi ni ko je autor ovog nekanonskog spisa, kao ni tačan datum nastanka. Pretpostavlja se da je nastalo početkom drugog vijeka (110-120).  Ono zbog čega je ovo nekanonsko jevanđelje bitno jeste činjenica da se ne oslanja na druga jevanđelja i da je nezavisni rani izvor.

Jevanđelje po Petru

Isto važi i za nekanonsko Jevanđelje po Petru, nađeno nešto ranije, tačnije 1886. godine. Ovo nekanonsko jevanđelje, fragmentarno sačuvano, pominje Isusovo suđenje, raspeće i vaskrsenje.  Iako sadrži neka ista predanja koja nalazimo u kanonskim jevanđeljima, i ovaj spis se smatra nezavisnim izvorom, koji svoje izvore vjerovatno ima u drugim nekanonskim izvorima. Ovo nekanonsko jevanđelje se takođe datuje na prvu polovinu II vijeka, iako ima i onih koji smatraju da je nastalo čak i prije sinoptičkih jevanđelja.

Egerton 2

Još jedan nezavisni izvor koji nam pruža odgovor na pitanje da li je postojao Isus, nalazi se u kolekciji od tri spisa pod nazivom „Egerton“. Pretpostavlja se da je tek mali dio originalnih spisa sačuvan i nije moguće jasno odrediti datum nastajanja. U ovoj kolekciji nalaze se neka kazivanja koja nemaju svoju paralelu u jevanđeljima, te je i to dodatni izvor koji možemo uvrstiti na ovu listu.

Ranohrišćanski izvori

Papije

Papije je bio rani hrišćanski crkveni otac (60 – 130) čije zapise imamo fragmentarno sačuvane u citatima kasnijih crkvenih otaca. Tako ga pominje i citira Jevsevije Kesarijski u svojoj Crkvenoj Istoriji. Papije je važan izvor jer navodi da je lično poznavao neke od Isusovih učenika. Ali, važan je i zbog činjenice da vjerovatno nije imao pristup jevanđeljima, pa predstavlja još jedan rani i nezavisni izvor.

Ignjatije Antiohijski

Ignjatije Antiohijski je bio učenik apostola Jovana i patrijarh Antiohije koji je ostavio značajne istorijske podatke o ranoj hrišćanskoj crkvi.

Odveden je u Rim gdje je mučenički ubijen tako što je bačen zvijerima. Na putu do tamo je utvrđivao vjeru crkvama kroz koje je prolazio, a napisao je sedam pisama, koja imamo sačuvana. Crkve je pozivao na jedinstvo, i odbacivao je lažna učenja.

Isus Hristos je za njega bio stvarni čovjek, te pominje njegovo rođenje, krštenje i raspeće.

Kliment Rimski

Bio je jedan od sedamdesetorice učenika Isusa i napisao je najstariji hrišćanski spis posle Novog zavjeta – Poslanicu Korinćanima.

Kao i Papije i Ignjatije Bogonosac, Kliment neke stvari iz Isusovog života podrazumijeva poznatim i zbog toga ne ostavlja previše detalja. Odnosno, podrazumijeva da su čitaoci sa tim već upoznati i govori o Isusu kao o stvarnoj istorijskoj ličnosti.

Dodatak I: Postoje li materijalni dokazi?

Natpis iz NazaretaNatpis iz Nazareta

Ovo je natpis na kamenoj ploči koja datira iz prve polovine I vijeka. U natpisu se ne pominje Isus, ali može indirektno dokazivati njegovo postojanje. Naime, na ovom kamenu je urezan dekret kojim se se izriče smrtna presuda svima koji otvaraju i uznemiravaju grobnice. Ovo bi mogla biti potvrda jevanđelskog teksta.

Međutim, nedavno istraživanje iz 2020. godine pokazuje da je kamen na kojem je ovaj dekret uklesan sa grčkog ostrva Kos, što udaljava ovaj natpis od Isusa, ali će polemika oko Natpisa iz Nazareta sigurno biti nastavljena.

Torinski pokrov

Ovo je jedna od najpoznatijih relikvija o kojoj se mnogo polemisalo. Laboratorijska ispitivanja su davala oprečne rezultate. Ranija istraživanja su pokazala da je pokrov iz 13. ili 14. vijeka, da bi kasnije istraživanje pokazalo da je pokrov kontaminiran i da datiranje ne može dati jasne podatke. Mišljenja stručnjaka su podijeljena.

Natpis iz Viminacijuma

U avgustu 2020. godine, na arheološkom nalazištu Viminacijum, u Srbiji, nađen je natpis koji bi mogao da bude najstariji materijalni pomen Isusa.
Na srebrnom listiću, za koji se pretpostavlja da je star oko 1800 godina, nalazi se natpis na starogrčkom. Moguće je da ovaj natpis sadrži riječ HRIS, što bi moglo da se odnosi na Hrista, odnosno Isusa.

Ovaj nalaz je trenutno pod lupom stručnjaka i više će se znati kada analiza bude gotova.

Dodatak II: Drugi arheološki nalazi

Pilatov kamen

Na jednom kamenu pronađenom 1961. godine nalazi se natpis posvećen Pontiju Pilatu. Nastao je za njegovog vremena i najranije je svjedočanstvo, pored Novog zavjeta, da je postojao.

Pilatov prsten

Prsten nađen 1969. godine, ima urezano ime „Pilato” što bi se moglo dovesti u vezu sa Pontijem Pilatom, iako je ovo predmet rasprave i ne može se sa sigurnošću tvrditi.

Kajafina kosturnica

Pronađena je 1990. godine i nosi natpis „Josif, Kajafin sin”, pa se vjeruje da bi to mogao biti Kajafa iz Novog zavjeta. Međutim, kako stvari stoje i ovo će ostati samo predmet rasprave.

Bilo bi nam drago da čujemo tvoje mišljenje o ovom tekstu. Slobodno ostavi komentar ispod, ili nam pošalji svoje mišljenje na [email protected].

Komentari

1 Comment

  1. Mene ovdje nista nije uvjerilo u Isusa kao povijesnu licnost. Svi spomenuti nisu bili Isusovi suvremenici, rodjeni su nakon njegove smrti ili su bili bebe. Evandjela nisu povijesne knjige.
    Jako tanki “dokazi”, zapravo indicije. Na sudu se ne bi moglo nista dokazati ovakvim nacinom.
    Postoji drasticno vise argumenata koji idu u prilog tome da je Isus fiktivna figura.

Submit a Comment

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *