„U tome se pokaza ljubav Božja k nama što Bog Sina svog Jedinorodnog posla na svet da živimo kroza NJ – ἵνα ζήσωμεν δι’ Αὐτοῦ“. Zaista se ljubav Božja prema ljudima nije mogla ničim bolje ispoljiti nego time: poslati u svet Boga Logosa da bi ljudi živeli Njime. Bo�
...Više
�ji život ovaploćenjem Logosa postao je naš, ljudski život; Logos je postao čovek, da bi čoveku dao život Božji, naučio ga tome životu i dao mu sile da može ostvarivati taj život u zemaljskim i čovečanskim uslovima. Šta je božanski život? – Život Isusa Hrista na zemlji. U čemu se sastoji taj božanaki život? – U življenju božanskom Istinom, božanskom Ljubavlju, božanskom Pravdom, božanskom Svetošću, i ostalim božanskim osobinama. Sve te božanske životne sile Bogočovek je preneo u naš čovečanski svet i pretvorio ih u naš ljudski život. On je ušao u naš život, uneo u njega sile božanskog života, i tako naš ljudski život pretvorio u bogoživot. Bog Logos je postao Bogočovek, da bi naš život učinio bogoživotom. U tome je sva tajna; u tome sva ljubav Božja prema nama ljudima. Tako je Bogočovek na najsavršeniji način rešio problem života ljudskog. Ljudi su radi takvog bogoživota i sazdani bogolikima. Da su ljudi živeli silama bogolikosti i bogočežnjivosti, oni bi sve više i sve potpunije ostvarivali bogoživot, i tako zanavek ostali u raju. Jer raj nije drugo do život u Bogu, življenje Bogom: bogoživot. Čim je čovek uneo greh u sebe, u svoj život, on je počeo pretvarati svoj život u đavoživot. Jer živeti grehom znači živeti đavolom, jer đavo i živi samo grehom. Hoćeš da saznaš čime živi đavo? – Čini greh i – saznaćeš. Jer je u grehu sva tajna njegovog života. Đavo je sav u grehu, i nimalo ga nema van greha. A gde je đavo, tu je i pakao. Pakao i nije drugo do življenje u gresima. Ustvari, bogoživot i đavoživot, bogoljublje i đavoljublje, su jedina dva načina ljudskog života na zemlji i u ostalim svetovima, jedine dve kategorije ljudskog postojanja u ma kome svetu. To su dve večne determinante ljudskog bića; čovek nikako ne može van njih. Kada bi ih se mogao osloboditi, on bi prestao biti ljudsko biće.
„Da živimo kroza NJ“, „da živimo Njime“ = Hristom: δι’ Αὐτοῦ. A mi živimo Njime, kada? – Kada živimo njegovom Istinom, njegovom Ljubavlju, njegovom Pravdom, njegovom Dobrotom; jednom rečju: kada živimo njegovim Evanđeljem, njegovom Crkvom. Jer je ne samo njegovo Evanđelje u Crkvi, već i On sam, čudesni Bogočovek, sa svima svojim savršenstvima, i svima svojim svetim silama i vrlinama. I još je nešto više posredi: Crkva je večnoživo Telo Bogočoveka Hrista, večnoživi organizam njegov, a članovi Crkve su molekuli i ćelijice tog organizma, i svi žive Njime – Bogočovekom, žive od Njega i kroz Njega. Otuda se velika blagovest sv. Voanergesa: „da živimo Njime“ – stalno ostvaruje u Crkvi, u svima njenim članovima, od početka pa do danas: jer svi oni žive Njime i kroz Njega; to je jedan neprekidni proces bogoživota. U njega se ulazi svetim tajnama; u njemu se zanavek ostaje svetim vrlinama. Jer Crkva i nije drugo do Bogočovek – produžen kroza sve vekove, a u Njemu – bogoživot