18-19
Jer „ljubav Božja“ živi u čoveku i dela u njemu i oko njega kroz ostale božanske vrline i svete sile. Ona se kroz njih projavljuje, realizuje, konkretizuje; to su dela njena, svedočanstva njena, istinitost njena. Po toj bogočovečanskoj delotvornosti i istinitosti ona
...Više
se i razlikuje od ostalih nazoviljubavi, psevdoljubavi: apstraktnih, prolaznih, uobraziljnih, humanističkih, hominističkih. Ljubav je onda istinita kada čini za braću sva evanđelska dela: pravdu, milostinju, molitvu i dr. To su njene oznake, njeni znaci raspoznavanja, njen život. Jer ona živi i postoji kroz njih i pomoću njih. Stoga sveti Bogoslov blagovesti: „Dečice moja, da se ne ljubimo rečju ni jezikom, nego delom i istinom – ἐν ἔργῳ καὶ ἀληθείᾳ. I po tome doznajemo da smo od istine – ὅτι ἐκ τῆς ἀληθείας ἐσμέν, i pred njim tešimo srca svoja“. Božanska Istina je duša Božanske ljubavi; a u njoj ima od svih božanskih savršenstava, jer su u njoj prisutne i Božanska pravda, i Božanska dobrota, i sva ostala savršenstsva. To je ono što zaista teši srce ljudsko, srce koje voli i žrtvuje se za braću. Jer sva ta božanska savršenstva preko svojih božanskih sila razvijaju, obogaćuju, obezgraničuju čovekovo samoosećanje lične besmrtnosti i večnoga života, a time i osećanje besmrtnosti i večnoga života braće