Gospoda Boga osvećujte u srcima svojim (1.Pt.3,15). Osvećenje Gospoda u srcu je duša i duh ranije opisanog skrivenog čoveka srca. Kao što je u početku Bog u telo čovečije, koje je stvorio iz čestica praha, udahnuo duh života i time čovek postao ono što jeste, tako i skriveni čovek srca,
...Više
sačinjen iz navedenih vrlina, postaje pravi duhovni čovek samo kada srcem bude osvećivao Gospoda Boga, kao što čitamo i u molitvi Gospodnjoj: Da se sveti ime tvoje. Ako toga nema, čovek koji je samo nagomilao rečene vrline će predstavljati mrtvorođeno dete koje nema duha života. Neka ovo znaju oni koji misle da mogu da prođu samo sa nekoliko vrlina, bez ikakvog odnosa prema Bogu! A šta znači svetiti Boga u srcu? Znači – neprestano imati strah Božiji; uvek imati misao o Njegovoj svudaprisutnosti; svom revnošću revnovati da se u svakom trenutku nađemo blagougodni pred Njim i sa svakim strahom se čuvati svega Njemu neugodnog; a naročito, predati Njegovoj Očinskoj brizi sav svoj i vremeni i večni život, te sve što nam se dešava primiti smireno, poslušno i sa blagodarnošću, kao da iz same Njegove ruke dolazi