Oni koji se hrane mlečnom hranom čulnog rasuđivanja ne mogu lako razlikovati dobro od zla. Oni obično dolaze do zaključka da su sve vere od podjednake vrednosti; da je greh neophodna senka vrline; da je zlo uopšte neminovan pratilac dobra. Do ovakvih pogrešnih zaključaka ne može doći pravi
...Više
hrišćanin. Jer pravi je hrišćanin zreo čovek, koji se ne hrani mlečnom hranom, koji je nepoverljiv prema čulima, koji mnogo finije rasuđuje i pravi finije razlike među vrednostima svega onoga što jeste i što biva. Hrišćaninu su, istina, dati jasni uputi Otkrovenjem Božjim za razlikovanje dobra i zla, no njemu je ipak potrebno dugo i trudno učenje, da bi kao savršen mogao u svakom danom slučaju znati šta je dobro a šta zlo. To njegovo znanje treba da pređe u osećanje, da bi bilo pouzdano i nepogrešno. I dobro i zlo žele da se kosnu srca čovečjeg. Zato čovek treba da je izvežban, da osećanjem u srcu odmah pozna šta mu se približuje, onako isto kao što se jezikom odmah oseti slano i neslano, slatko i gorko.
Trudimo se, braćo, svaki dan i svaki čas, da izoštrimo srce svoje da bi moglo razlikovati uvek dobro i zlo. Sve ono što nam se događa, stavlja nam pitanje: šta je dobro, a šta zlo? Upravo sve što nam se događa, događa nam se samo zato da bismo mi mogli uočiti šta je dobro, i opredeliti se za dobro. I po sto puta na dan stavljamo se mi na takva kušanja. Ko ima oči da vidi, neka vidi.
O Gospode čovekoljubivi, zagrej srce naše dobrom koje je od Tebe. I umudri nas, Gospode, za razlikovanje dobra od zla. I ukrepi nas, Vladiko, da uvek možemo prigrliti dobro a odbaciti zlo, radi slave Tvoje, čovekoljupče, i radi spasenja našeg. Tebi slava i hvala vavek. Amin