Bog je zakon bića, zakon postojanja, zakon života; hteti i postojati, hteti živeti bez Boga, van Boga, i jeste bezakonje, a oličenje toga jeste bezakonik. Bog je zakon čovekova bića; a hteti biti čovek van Boga i bez Boga, to je bezakonje, to bezakonik. Bog je zakon čovekova uma, čovekove d
...Više
uše, čovekove savesti, čovekove volje; a hteti imati i držati um svoj, savest svoju, dušu svoju, volju svoju van Boga i bez Boga, jeste bezakonje, koje čoveka pretvara u bezakonika. Ustvari, bezakonje je sve ono što je protiv Boga, bez Boga, van Boga. Bezakonik je onaj koji to bezakonje proglasi za svoj zakon, i živi po njemu. Najsavršeniji obrazac takvog bezakonja u rodu ljudskom biće Antihrist, zato će po preumstvu biti ὁ ἄλοκος = Bezakonik.
Bog je zakon Pravde, zakon Dobra, zakon LJubavi, zakon Istine, zakon Života, zakon Svetlosti; van NJega ustvari i nema pravde, i nema istine, i nema dobra, i nema ljubavi, i nema života, i nema svetlosti. Van NJega je sve sama nepravda, i zlo, i mržnja, i laž, i smrt, i tama, i pakao; a to znači: sve samo bezakonje i protivzakonje. Istina ne može biti istinom bez Boga, ni pravda pravdom, ni svetlost svetlošću, ni dobro dobrom, ni ljubav ljubavlju, ni život životom. Bezbožnik je uvek u suštini bezakonik; isto tako i vanbožnik; jer samo Bog vezuje biće ljudsko sa Večnom Pravdom koja je zakon svake pravde, sa Večnom Istinom koja je zakon svake istine, sa Večnim Dobrom koje je zakon svakog dobra, sa Večnim Životom koji je zakon svakog života. LJudska istina, čim ne stoji na Božjoj istini, ustvari je laž; tako i ljudska pravda, i ljudska ljubav, i ljudsko dobro, čim ne stoje na Božjoj pravdi, na Božjoj ljubavi, na Božjem dobru, ustvari su nepravda i mržnja i zlo. Jer istina je samo onda istina, ako je jača od smrti; a nije li jača od smrti, zar je istina? Tako i pravda, ako nije jača od smrti, zar je pravda? Tako i ljubav, tako i dobro, tako i život, ako nisu jači od smrti, zar je ljubav ustvari ljubav, i dobro ustvari dobro, i život ustvari život? Jer samo kao jači od smrti, oni su neprolazni i večni. A to su, ako su od Boga i u Bogu.
Otuda je božanskost, i u njoj neprolaznost, i u neprolaznosti večnost - dokaz i merilo i istinitosti istine, i pravednosti pravde, i dobrotnosti dobra, i ljubavnosti ljubavi, i životnosti života. Nema li toga, istina nije istina, dobro nije dobro, ljubav nije ljubav, pravda nije pravda, život nije život.
Celokupna delatnost Antrihrista i svih preteča njegovih u rodu ljudskom ima jedan cilj: da sve zakone Božje, zakone Hristove proglasi za loše, za opasne, za ubitačne po ljude, po rod ljudski. Zato ih treba odbaciti i zameniti drugim zakonima, suprotne sadržine i suprotnog smisla: Hrista zameniti Antihristom, sve NJegove zakone - Antihristovim zakonima. Sve što je Gospod Hristos, Bogočovek, objavio rodu ljudskom kao zakon svetog života, kao zakon istine, kao zakon pravde, kao zakon ljubavi, kao zakon savesti ljudske, kao zakon duše ljudske, kao zakon uma ljudskog, kao zakon volje ljudske, - sve će to Antihrist staviti van zakona, i tako zacariti bezakonje on, vaistinu: Bezakonik = ὁ ἄλοκος. Ali on to neće silom nametnuti ljudima, nego će se javiti u zemaljskom svetu onda, kada većina ljudi budu svojim slastoljubljem i greholjubljem dobrovoljno ogrezli u bezbožnosti, u bezakonju, u bogoborstvu, u hristoborstvu. Takvim ljudima će i doći i javiti se ὁ ἄλοκος = Bezakonik = Antihrist: njihov ideal, njihov idol, njihov vođ, njihov čelnik - vrhovni vojskovoća svih zala i svih grehova i svih bezakonja i svih smrti i svih đavola u svetu zemaljskom. Antihrist će biti savršeno oličenje bezakonja koja je izmislio i ostvario Satana, samo oličenje u granicama ljudske prirode i u sferi roda ljudskog. Po obličju i po biću Antihrist će biti čovek; a po volji, po delatnosti, po ciljevima, on će sav biti - protivčovek, nečovek, raščovek, đavočovek.
Antihrist će biti najsavršeniji đavočovek u rodu ljudskom: sila će njegova biti ogromna, moć njegova porazna, vlast njegova neodoljiva. Kroz sve svoje poklonike, i sledbenike, i pristalice, i robove, on će trubiti jedno: Ne treba rodu ljudskom Bogočovek Hristos! Ne treba rodu ljudskom Hristovo Evanđelje! dole nebo! dole Bog! čovek je vaistinu čovek samo kad je bez Boga i protiv Boga, kad je bez Hrista i protiv Hrista! Ĉovek - samostalni gospodar i vrhovni gospodar zemlje i neba! Ĉovek - "čist čovek"! bez ičeg božanskog i onostranog! Sve božansko je samo otrov, samo opijum! Ĉovek je dovoljan sebi! i ne treba mu nikakav drugi svet sem zemaljskog, i nikakav drugi život sem zemnog! Ĉoveče, budi sam sebi Bog, jer nikakvog drugog Boga i nema! Na nepreglednom groblju bogova, ti si ustvari jedini Bog! Budi gord što si čovek, jer si time Bog! I najveći si onda kada sebe smatraš Bogom! Jer time pokazuješ i dokazuješ da niko i ništa nije veće od tebe u svetu i svetovima! Ĉoveče, budi ohol i srećan, jer si ti jedini Bog u svima svetovima! A dotle - dižite spomenike Judi Iskariotskom svuda, svuda, svuda širom zemlje, i širom neba, i širom nebesa nad nebesima! Spomenike, spomenike, spomenike - Judama Iskariotskim, njima, njima, samo njima!
I dok đavočovek bude takvim slavopojkama i zaglušnim slavljima veličao i lagao čoveka, javiće se Bogočovek, i dahom usta Svojih ubiti đavočoveka. Sam dah Bogočoveka Hrista i biće jači, nedostižno jači od svih bezakonja Bezakonika, i od samog Bezakonika. Tada će se videti jasno i sveočigledno: da su sva Antihristova zla, sva bezakonja, sva čudesa, ustvari - paučina prema sili i jačini Bogočoveka Hrista, i svakoga čoveka koji je uz Bogočoveka, svakog hrišćanina koji verom stoji uz Bogočoveka i u Bogočoveku. Tada će se sasvim jasno razumeti otkuda svetiteljima Hristovim ona svemoćna sila za života njihova na zemlji, koju im je nevidljivo darivao Bogočovek. Tada će se otkriti sva tajna vere Hristove, i sva sila što je u njoj; sva tajna ljubavi Hristave, i sva sila što je u njoj; sva tajna nade Hristove, i sva sila što je u njoj; sva tajna molitve, posta, trpljenja, milosrđa, krotosti, smirenosti, i ostalih svetih vrlina evanđelskih, i sva sila što je u njima; sva tajna Svete Tajne Pričešća, i sva sila što je u njoj; i sva tajna svih ostalih Svetih Tajni u Crkvi Hristovoj, i sva sila što je u njima.
Osionog Antihrista, čoveka = đavočoveka, Bogočovek Hristos će uništiti svetlošću dolaska svog. Svetlost - ubica! svaki zrak - po smrt, po hiljade smrti za bezakonja i Bezakonika! "Svetlost tiha", "Svetlost života" = Bogočovek Hristos, Gospod i Bog naš, pri drugom dolasku Svom javiće se kao oganj koji spaljuje. Gde ti je, Antihriste, sila? gde - moć? gde - svemoć? Gospod će uništiti sve Antihristovo: i dela, i ideje, i zamisli. I ispuniće se proroštva, prorokovana za utehu sledbenicima Hristovim: mačem usta Svojih Gospod će vojevati s Antihristom i njegovim poklonicima, i pobediti ih (Otkr. 2,16). Jer je živa reč Božja, i jača, i oštrija od svakoga mača oštra s obe strane (Jevr. 4,12): ubija sve što je protivbožje, antihristovsko, zlo, satansko. Ništa se ne može održati pred tim mačem; nema oklopa, nema pancira koji može zaštititi od njega. "Od dihanja Božjeg ginu, i od daha nozdrva NJegovih nestaje ih" (Jov. 4,9). "Dahom usta Svojih ubiće bezbožnika" (Is. 11,4): vrhovnog i najsavršenijeg i najogorčenijeg i najmoćnijeg bezbožnika u rodu ljudskom - Antihrista, jer Gospod "ubiji rečima usta Svojih" (Os. 6,5).
Od svetlosti lica Gospodnja rastapa se kao vosak svako bezakonje, svaki bezakonik, i svi bezakonici (sr. 2. Sol. 1,9): pogibao večna spopada ih, večna smrt, večito umiranje u mukama bogoborstva i hristoborstva. Jer u svetlosti Svojoj prisutan je sav čudesni Gospod i Bog naš Isus Hristos sa svima Svojim stvaralačkim silama, od kojih beži i raspada se sve što su ljudi ili đavoli stvorili protiv Boga, bez Boga, van Boga.
Tako će Antihrist završiti svoju misiju u svetu čovečanskom. Hristos i Antihrist, Bogočovek i đavočovek: dva suprotna bića, dve suprotne ličnosti, dva suprotna puta. Kroz svu svoju delatnost u svetu čovečanskom, od Adama do Antihrista, đavo je jedno hteo, jedno radio: da čoveka pretvori u đavočoveka, ljude u đavoljude; a Jedini Ĉovekoljubac, Bogočovek Isus Hristos, sav je u jednoj želji, sveželji: da čoveka pretvori u blagodatnog bogočoveka, ljude u blagodatne bogoljude. Na svome: đavo radi kroz sva zla, kroz sve grehe, kroz sve strasti; a Gospod: radi u Crkvi Svojoj kroz sve svete tajne i svete vrline. Na ljudima je da se dobrovoljno opredeljuju za jedno ili za drugo. Pobeda? Nesumnjivo na strani Bogočoveka.