Antihrist ima svoje bezbrojne preteče: oni su se počeli javljati još u prve dane hrišćanstva, u licu raznovrsnih hristoboraca i hristomrzitelja i hristogonitelja (sr. 1. Jn. 2,18), i produžuju se javljati kroz svu istoriju hrišćanstva. Šta je cilj tih Antihristovih preteča? Da potisnu Gosp
...Više
oda Hrista, da razore delo NJegovo, da unište Crkvu NJegovu, i time onemoguće spasavanje ljudi pomoću jedinog Spasitelja roda ljudskog. Ustvari, oni jedno žele, i na jednom rade da nestane Bogočoveka Hrista sa zemlje. Zašto? Zato što je u Bogočoveku sva tajna vere naše, pobožnosti naše, i sva sila njena. Jer šta je "tajna vere" - ηὸ κσζηήρηολ ηῆς πηζηεως, "tajna pobožnosti" - ηὸ ηῆς εὐζεβείας κσζηήρηολ? - Ovo: "Bog se javi u telu" (1. Tim. 3,9.16), tojest: Bog se javi kao čovek, kao Bogočovek, da bi Sobom, Bogom, potisnuo iz čoveka svaku zlu silu, svaki greh, svaku smrt, svakog đavola, i tako spasao čoveka od greha, smrti i đavola, darovavši mu blagodaću život Večni, istinu Večnu, pravdu Večnu, ljubav Večnu. U Bogočoveku Hristu je javljena rodu ljudskom svesveta tajna Trojičnog Božanstva (sr. Kol. 2,2), koja je bila sakrivena od postanja sveta i naraštaja, Crkva, koja je telo Hristovo (sr. Kol. 1,24-26). "Bogata je slava tajne ove", božanski bogata (sr. Kol. 1,27); u njoj je "sve blago premudrosti i znanja sakriveno" (Kol. 2,3). Zato se sav bogočovečanski podvig Gospoda Hrista naziva ἡ οἰθολοκία ηοῦ κσζηερίοσ = "domostroj tajne, od postanja sveta sakrivene u Bogu" (Ef. 3,9). "Tajna Hristova" (Ef. 3,4), sadrži u sebi sve svete tajne, neophodne biću ljudskom u svima njegovim svetovima, i u svima njegovim životima. "Tajna Hristova"? Hristos: jedini istiniti Bog, i u NJemu sva tajna Istine - Sveistine, sva tajna Pravde - Svepravde, sva tajna Dobra - Svedobra, sva tajna Mudrosti - Svemudrosti, sva tajna Života - Sveživota, sva tajna Boga - Sveboga. U tajni Hristovoj je sva "tajna Evanđelja" Hristova (sr. Ef. 6,19), sva tajna Evanđelja spasenja, koje i nije drugo do: oboženje, ohristovljenje, otrojičenje bića ljudskog kroz življenje u Bogočoveku Spasu pomoću svetih tajni i svetih vrlina evanđelskih. Tako se u Crkvi Hristovoj, toj sveobuhvatnoj svesvetoj tajni Hristovoj, tom telu Hristovom, radi, izrađuje, izvršuje spasenje ljudi kroz svete tajne i svete vrline; i ljudi se u Bogočoveku Hristu osvećuju, preobražavaju, ohristovljuju, i na taj način postaju "bogovi po blagodati", bogoljudi po blagodati.
Nasuprot tome u našem čovečanskom svetu radi "tajna bezakonja = ηὸ κσζηήρηολ ηῆς ἀλοκίας" radi kroz srca ljudska, kroz duše ljudske, kroz savesti ljudske, kroz tela ljudska. I to radi kroz svaku hristobornu misao, hristoborno osećanje, hristobornu želju, hristoborno delo. Sa jednim jedinim ciljem: da omete, da onemogući spasenje što većem broju ljudi u jedinom Spasitelju roda ljudskog. Ogromna tajna bezakonja rasipa se svojom psevdosvetlošću, nazovisvetlošću, kroz sva ljudska zla, kroz sva ljudska bezakonja, kroz sve ljudske grehe, i maskira svaki greh, svako zlo svojom tajanstvenošću, da bi što više zagolicala radoznalost uma ljudskog. Ali, gde je cela celcata tajna bezakonja? gde se nalazi sva bez ostatka? Eno je sva u Satani. "Dubine Satane = ηὰ βαζέα ηοῦ ζαηαλᾶ" (Otkr. 2,24) su bezdane i ponorne, te se u njima može lako udaviti svaki um ljudski, i srce ljudsko, i savest ljudska, da nije blagodati Hristove, razlivene po prirodi ljudskoj ovaploćenjem Boga Logosa, u kome su sve "dubine Božje = ηὰ βάζε ηοῦ Θεοῦ" (1. Kor. 2,10). Protiv Hristove svete "tajne vere", "tajne pobožnosti" radi Satana na bezbroj tajanstvenih načina u rodu ljudskom kroz neizbrojna bezakonja. A šta je bezakonje? Bezakonje je greh, svaki greh (1. Jn. 3,4). A greh, šta je greh? Greh je sve što nije od vere = πᾶλ δὲ ὃ οὐθ ἐθ πίζηεως, ἁκαρηία ἐζηίλ (Rim. 14,23): tojest sve što nije od Hrista, od NJegovog Evanđelja, od NJegove Crkve; a pogotovu sve što je protiv Hrista, protiv Evanđelja, protiv Crkve. Sada jasno znamo: greh je sve što je bez Hrista, van Hrista, protiv Hrista; i u tome je suština, večna suština bezakonja: i vrhovnog bezakonika Satane, i svih njegovih saradnika među ljudima, svih hristoboraca, vanhristovaca, bezhristovaca, protivhristovaca. Sad znamo tajnu bezakonja: sva je od Satane, u Satani, kroz Satanu, ka Satani. Otuda je evanđelska božanska istina ovo: "Svaki koji čini greh i bezakonje čini" (1. Jn. 3,4). Da, u Satani je sva tajna zla, sva tajna greha, sva tajna bezakonja. U svemu tome ljudi su samo učenici njegovi. No od svega toga je samo jedan lek, samo jedan spas - Bogočovek Hristos, Jedini Ĉovekoljubac. Jer "Hristos dade sebe za nas da nas izbavi od svakog bezakonja" (Tit. 2,14). Na jednoj strani Bogočovek Hristos, na drugoj Antihrist. "Šta ima pravda s bezakonjem? Kakvu zajednicu ima videlo s tamom? Hristos s Velijarom?" (2. Kor. 6,14.15).
Svojom neizmerno čovekoljubivom blagodaću i ljubavlju i milošću Gospod Hristos zadržava pojavu Antihrista, dok se ne navrše Bogom određena vremena i rokovi; On je ὁ θαηέτωλ: zato je ljudima mnogo lakše da pomoću Spasove blagodati otklone od sebe svako bezakonje, svaki greh, svako zlo, i da ne sarađuju na Sataninoj "tajni bezakonja", koja neprestano radi u ljudima koji se dobrovoljno i svesno potčinjavaju Satani svojim hristoborstvom, hristoneverjem, maloverjem, krivoverjem, neverjem, bezbožništvom. Jer otkako je sav Gospod i Bog u svetu, među ljudima kroz Svoju svetu Crkvu i sveto Evanđelje, ljudi su obično dobrovoljni i svesni saradnici zlu i đavolu: dragovoljno postaju "robovi bezakonju" (Rim. 6,19). Jer svaki čovek ima u Crkvi Spasovoj najsigurnija sredstva da se oslobodi svakog greha i svakog bezakonja, samo ako hoće da poveruje u Gospoda Hrista (sr. Jn. 8,32). Istina je nad istinama: "Svaki koji čini greh - rob je grehu" (Jn. 8,34). A od greha, od svakog greha, pa i od onog najvećeg, može izbaviti i osloboditi samo Jedini Bezgrešan - Gospod Hristos (sr. Jn. 8,32.36). I ta istina nad istinama putuje kroz naraštaje roda ljudskog, i niko neće imati izgovora na dan Strašnoga suda za svoje robovanje grehu i bezakonju; zato će tada Gospod sveblagi i reći bezakonicima: "Idite od mene koji činite bezakonje! nikada vas nisam znao" (Mt. 7,23). Jer bezakonje, i svesno robovanje bezakonju obezbožuje čoveka, potiskuje iz njega sve božansko, bogoliko, nebesko, anđelsko, a zacaruje u njemu ono što je demonsko, satansko, đavolsko.
Po beskrajnom čovekoljublju Svom, i po neispitanim čovekoljubivim razlozima božanskog promišljanja Svog o rodu ljudskom i svetu zemaljskom, Gospod Hristos blagodaću Svojom zauzdava i zadržava da se satansko bezakonje kroz raznovrsne grehe i zla ne odomaći potpuno kod većine ljudi: dajući im i nudeći im kroz Crkvu Svoju sva potrebna sredstva za spasenje od greha i zla i đavola. Sva sredstva, tako potrebna i tako prirodna za biće ljudsko, da pomoću njih može voditi večni život još ovde na zemlji, a zatim i gore na nebu, među Svetiteljima i Anđelima Božjim (sr. 2. Petr. 1,3). Jer ih ta sveta sredstva - a to su svete tajne i svete vrline - ispunjuju svim božanskim silama, koje ih obožuju, čine "zajedničarima u Božjoj prirodi", što za njihovu bogoliku prirodu sačinjava večnu radost i večno blaženstvo (sr. 2. Petr. 1,4-8).