16-17
Ali pri svem vašem trudu i samoradnji, uspeh vaš ne zavisi od vas već od Boga: vaše je da duše svoje poorete pokajanjem, da ih obdelavate svetim vrlinama i svetim tajnama, da zrno pšenično posejete i negujete, ali zrnu "Bog daje te raste" (1. Kor. 3,7), Bog ne vi, i ono p
...Više
lod donese po sto, ili po šezdeset, ili po trideset, a vi i ne znate kako to biva (sr. Mk. 4,26-29). Zato kroz trud svoj uvek pružajte molitvu ka Gospodu, da vaš trud On oplodi i oplodotvori: orete li dušu svoju, orite s molitvom; sejete li, sejte s molitvom; kopate li po duši svojoj, kopajte s molitvom. Jer kroz molitvu vi vezujete sebe s nebom, s Gospodom, vezujete zemlju tela svog sa nebom, dušu svoju sa Bogom, duh svoj sa Duhom Svetim. Molitva je najbolje podneblje za uspevanje vaših trudova; ona nizvodi od Gospoda na vašu dušu i na vaš trud: i nebesku rosu, i nebesku toplotu, i nebesku svetlost, i nebesko proleće, i svaku životvornu silu blagodati. I pri najtežim i neprekidnim podvizima svojim uvek govoriti sebi: "ne ja nego blagodat Božja" (1. Kor. 15,10). I kad se najrevnosnije trudite, znajte, i trud vaš je od blagodati Božje (1. Kor. 15,10). Zato, vi ćete čvrsto stajati u svetim tajnama i svetim vrlinama, i držati predanja, ako se kroz neprekidnu molitvu svim srcem, svom dušom, svim umom, svom snagom predajete Gospodu i oslanjate na NJega.
Uvek na NJega, nikad na sebe! A molitvu svoju uvek podržavajte verom, vaskrsavajte verom, obesmrćujte verom, osvežujte verom, oprolećujte verom, okriljujte verom, i biće uslišena. A kako i da ne bude; jer kome ti upućuješ molitvu svoju, kome? Bogu ljubavi, koji je i tebe i mene i sve nas i sav rod ljudski zavoleo pre našeg obraćenja k NJemu, pre našeg pokajanja, pre naše vere, pre naše molitve, jer je došao na zemlju i spasao nas dok smo još bili u svima gresima, u svima smrtima, u svima zalima, u svima paklovima, u svima grobovima (sr. Rim. 3,9-19; 5,8-10; 1. Petr. 3,18; 1. Jn. 3,16; 4,9-10).
Spasavajući od greha, smrti i đavola nas svesno i dobrovoljno umrtvljene, zaluđene, ođavoljene, osatanjene slastima grehovnim, Gospod je sveočigledno pokazao i sveubedljivo dokazao, da je On zaista Bog ljubavi, Bog neizmerne ljubavi. I ta se neizmerna ljubav Božja k nama pokaza u tome što Bog Sina Svog Jedinorodnog, Gospoda Hrista, posla na svet da živimo NJime - δη’ αὐηοῦ (sr. 1. Jn. 4,9). A to znači: da živimo Večnom Božanskom Istinom, Božanskom Pravdom, Božanskom LJubavlju, Božanskim Dobrom, Božanskim Životom; rečju: da mi ljudi živimo Bogom, Bogočovekom; a to opet znači: da živimo iznad svih smrti, iznad svih grehova, iznad svih paklova. Kada nam je Bog ljubavi darovao Gospoda Hrista Spasitelja, - "kako da nam s NJim sve ne daruje?" (Rim. 8,32), sve: i Večni Život, i Večnu Istinu, i Večnu Pravdu, i Večnu LJubav, i Večnu Utehu. I mi verom u NJega stičemo sve to, sve što je NJegovo; a svrh svega stičemo NJega - najraskošnije i najzanosnije čudo svih svetova, NJega: svečudesnog, sveblagog, svemilostivog, svesladčajšeg Gospoda Isusa, to Biće - jedino novo i uvek novo pod suncem, pod svima suncima u svima vremenima i u svima večnostima i u svima životima.
Dajući nam sve to, čudesni Gospod Hristos zaista jedini istiniti Bog, i to Bog ljubavi, stoga i jedini Spasitelj grešnika, - "dade nam blagodaću večnu utehu". Večnu utehu - u svima našim borbama protiv greha, protiv strasti, protiv smrti, protiv pakla, protiv đavola; u svima našim borbama za veru a protiv bezverja i neverja, za istinu a protiv laži, za pravdu a protiv nepravde, za dobro a protiv zla, za jedinog istinitog Boga a protiv lažnih bogova, za jedinog istinitog Spasitelja roda ljudskog a protiv bezbroj samozvanih spasilaca. Na svima tim bojištima mi zadobijamo i udarce i rane, ali ih brzo i uspešno vidamo "večnom utehom" koja se blagodaću Utešitelja Blagog izliva na nas: i teši nas u svima našim nevoljama kroz koje neminovno prolazimo na putu ka Carstvu nebeskom (sr. D. A. 14,22). Nema nevolje, nema muke, nema patnje, nema stradanja našeg za Hrista, u kojima nas "Bog svake utehe" ne teši blagodaću Svojom: "jer kako se stradanja Hristova umnožavaju na nama, tako se i uteha naša umnožava kroz Hrista" (2. Kor.1,3.4.5). U svemu tome nas blagodaću utešava Utešitelj Blagi, Duh Sveti, utešava večnom utehom, i mi svim bićem radosno osećamo, u stradanjima za Hrista radosno osećamo: da "stradanja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će nam se javiti" (Rim. 8,18), jer nam ona donose "večnu i od svega pretežniju slavu" (2. Kor. 4,17).
Davši nam veru, davši nam ljubav, Bog ljubavi u isto vreme "dade nam blagodaću i dobru nadu", nadu: koja kroz stradanja i podvige za Hrista vodi večnoj radosti, večnom blaženstvu, bogopodobnom savršenstvu, oboženju, ohristovljenju, otrojičenju, večnom životu u Svetoj Trojici. Naša nada neizmerna je, kao i naša vera, kao i naša ljubav: jer to troje u nama je jedno i nerazdeljivo: i mi se spasavamo verom, ljubavlju i nadom (sr. Rim. 8,24). U svima stradanjima za Hrista, u svima smrtima za Hrista nas spasava nada na vaskrsenje iz mrtvih, nada na večni život u Hristu vaskrslom (sr. D. A. 23,6; 24,15; Tit. 1,2); i mi se tom nadom veselimo u svima tugama za Hrista (sr. Rim. 12,12). I mi smo ubeđeni, ljubavlju i verom Hristovom ubeđeni, da se ova naša nada neće osramotiti, jer nam to svedoči ljubav Božja koja se Duhom Svetim izliva u srca naša (Rim. 5,5). Nezamenljivi Gospod Hristos je ne samo ljubav naša, i život naš, nego i "nada naša" (1. Tim. 1,1). Jer sva obećanja Božja u NJemu su da, u NJemu su amin, Bogu na slavu kroz nas (2. Kor. 1,20). Svojim Evanđeljem, Svojim Bogočovečanskim podvigom spasenja roda ljudskog, naročito Svojim vaskrsenjem iz mrtvih, Gospod Hristos je postao naša večno živa nada kojom nas On preporađa u sve što je večno i bogočovečno (sr. 1. Petr. 1,3). Naša vera iscrpljuje se našom verom u vaskrsenje iz mrtvih Hristom i u život večni u NJemu (sr. D. A. 23,6). U tome je sva vera naša, sve nadanje naše (sr. 1. Petr. 3,15). Živeći u ovom svetu muka i stradanja za Gospoda Hrista, mi živimo "čekajući blaženu nadu i javljenje slave večnoga Boga i Spasa našega Isusa Hrista" (Tit. 2,13). On je "nada slave" naše (Kol. 1,22); On - "Bog nade" = ὁ Θεὸς ηῆς ἐιπίδος (Rim. 15,13). Tu božansku i spasonosnu nadu On izliva u srca naša silom Duha Svetoga, blagodaću Duha Svetoga (Rim. 15,13). Zato što je On - jedini istiniti Bog, i kao takav "Bog nade", to je i nada naša - sva sigurna, sva opravdana, sva istinita: jer je u NJemu nama osiguran večni život, večno blaženstvo, večna radost u čudesnom Carstvu večne ljubavi NJegove.
Život Bogočoveka Hrista na zemlji jeste život večnoga Boga u čoveku; svaka NJegova reč je večna božanska, i svako NJegovo delo - večno božansko delo. U svakoj NJegovoj reči je sav On; zato su NJegove reči duh i život (Jn. 6,63): duh koji ovečnuje nas ljude, i život koji nas oživotvorava večnim životom. Večnost moga bića, večnost tvoga bića, večnost našeg ljudskog bića osigurava se samo NJime i u NJemu. Gospod naš Hristos verom se useljuje u srca naša, a ljubavlju ukorenjuje i utemeljuje u nama (sr. Ef. 3,17). Naša vera u NJega: to je vera u svaku reč NJegovu, božansku, životvornu i bogotvornu; i život naš po toj veri. Ne može se biti Hristov, ne živeći po božanskim zapovestima NJegovim. Sablazni sveta, i sve hristoborne sile sveta udaraju na Hristove sledbenike, da ih poljuljaju u veri njihovoj, da ih pokolebaju u životu njihovom evanđelskom, da ih odbace sa božanskih temelja evanđelskih. Zato je neophodno da nas sam Gospod Hristos utvrdi u svakoj istini Svojoj, u svakoj reči Svojoj, u svakom dobru Svom. A utvrdiće nas, ako mu se molitvenom verom i ljubavlju potpuno predamo: da nas On utvrdi na dijamantski čvrstim temeljima Svoga božanskog učenja i svoga božanskog delanja, da bi svaka naša reč bila puna božanske sile NJegovih svetih reči, i svako naše delo bilo ispunjeno NJegovim božanskim dobrom. Samo svetim životom po Evanđelju mi možemo održati i svetu istinu božansku koja se sadrži u božanskom učenju Spasovom; i samo ako reči naše budu svete svetošću NJegovih svetih evanđelskih reči, mi ćemo ostati u pravoj i spasonosnoj veri Evanđelskoj. Jedino sveto držanje svetih dogmata evanđelskih i sveto življenje po svetim pravilima delatnosti evanđelske, utvrdiće srca naša u Večnoj Istini, u Večnoj Pravdi, u Večnoj LJubavi, u Večnom Životu, i utešiće nas večnom utehom u svima stradanjima i smrtima za Gospoda Hrista, i ispuniće nas velikom nadom slave NJegove.