Zbog svega toga: zbog spasenja vašeg u Hristu Spasu, i zbog večne slave vaše u NJemu, stojte čvrsto i držite predanja - ηὰς παραδόζεης - kojima se naučiste ili rečju ili poslanicom našom. Šta su predanja naša? Sve ono što nam je Gospod Hristos sam i preko Duha Svog Svetog z
...Više
apovedio da držimo, i da po tome živimo; sve ono što je ostavio u Crkvi Svojoj, u kojoj stalno obitava On sa Duhom Svojim Svetim (sr. Mt. 28,19-20). Predanja naša, to je sav blagodatni život naš u Hristu Bogu i Duhu Svetom, život nas hrišćana koji je počeo u Crkvi Hristovoj preko nas apostola silaskom Duha Svetoga. Sav taj život naš, nije od nas već od Gospoda Isusa blagodaću Svetoga Duha. Ili tačnije: sav taj život naš je od Oca kroz Sina u Duhu Svetom. Zato je on sav izatkan od svetosti i besmrtnosti i večnosti. A nastao je svom punoćom svojom u Crkvi Spasovoj, koja je telo ovaploćenog Boga i Gospoda Hrista, silaskom Svetoga Duha, koji kroz sve Svoje božanske svete darove i sile, svete tajne i vrline, boravi i živi večito u Crkvi Hristovoj. Tako, predanja naša, to je novi blagodatni život u Duhu Svetom koji je duša Crkve: život u Večnoj Istini Božjoj, u Večnoj Pravdi Božjoj, u Večnoj LJubavi Božjoj, u Večnom Životu Božjem. Tu čovek ništa ne stvara, niti može stvarati Večnu Istinu, Večnu Pravdu, Večnu LJubav, Večni Život, već sve to može usvajati, primati, u svoje pretvarati; sve se to u Gospodu Hristu i u Crkvi NJegovoj daje njemu blagodaću Duha Svetog, daje i predaje. Tu se od čoveka traži jedno: da ta predanja primi i po njima živi. A prima ih, kako? Verom, koja ga uvodi u Crkvu, i pomoću svetih tajni i svetih vrlina vodi kroz novi blagodatni život u Duhu Svetom.
Sve što je nama apostolima predato Gospodom Hristom i Duhom Svetim i jeste predanje, sveto predanje: tu spada svekoliko Spasovo učenje, i sve životvorne sile za ostvarenje tog učenja u životu ljudskom. To vam sve mi i predajemo ili rečju našom ili poslanicom našom. Nešto je zapisano, a više usmeno; no sve to zajedno sačinjava Božansko Otkrivenje: Evanđelje Gospoda Hrista, Evanđelje spasenja, predato Crkvi za spasenje roda ljudskog, od sada pa do veka.
Celokupno Evanđelje je predato Crkvi Gospodom Hristom u Duhu Svetom; zato ono i jeste predanje Božje u svoj opširnosti svojoj. Zapisano Evanđelje dopunjuje se nepisanim Evanđeljem Crkve; njime se i tumači dejstvom blagodati Duha Svetoga koji obitava u njoj. U stvari, to je u Crkvi sve jedna celina, jedno živo duhovno telo: zapisano i usmeno predanje. Zato, postoji li predanje Crkve - "više ništa ne traži: jer u njemu je sve što je potrebno za spasenje ljudi i za njihov život u ovom i u onom svetu.
Sa svih tih razloga: "stojte čvrsto i držite predanja": jer je u njima sva večnost vaša, sva sudba vaša u obadva sveta. "Stojte čvrsto" u predanju - verom. Jer se u svetom predanju stoji čvrsto verom i ljubavlju i molitvom i postom, i ostalim svetim vrlinama evanđelskim. Ali, najpre verom, koja po duši čovekovoj razliva smerno i sveto poverenje u sveto učenje Gospoda Hrista i Duha Svetoga, objavljeno i objavljivano preko svetih apostola. Verom se stoji u Večnoj Istini Božjoj, u Večnoj Pravdi Božjoj, u Večnoj LJubavi Božjoj, u Večnom Životu Božjem, u svemu Evanđelskom, u svemu Bogočovekovom, u svemu Trojičnom. Vera pak rađa ljubav i molitvu i nadu i smirenost i post, i sve ostale vrline evanđlske, pomoću kojih vera raste u neizmerne visine i spušta se u nesagledne dubine svega božanskog. "Stojte u veri" (1. Kor. 16,13), jer stojeći u njoj, vi stojite u svemu Božjem, i u samom Bogu, stojite u Istini Božjoj, u Pravdi Božjoj. Samo tako stojeći u veri Hristovoj, u ljubavi Hristovoj, u molitvi Hristovoj, vi ste sigurni da vas neće oboriti nikakvo lažno učenje, sablazniti nikakva "filosofija" po čoveku (Kol. 2,8), pokolebati nikakva sablazan neevanđelska, sablazan ovoga sveta koji u zlu leži.
U Bogočovečanskom telu Hristovom, Crkvi, predanje je živa blagodatna sila, novi život. Ta živa blagodatna sila, taj novi život svakom vernom predaje se Duhom Svetim kroz svete tajne.
Najpre, kroz svetu tajnu krštenja: ta blagodatna sila ulazi sva u biće hrišćanina, i očišćuje ga, i spasava ga od svakoga greha, od svake smrti, od svakoga đavola. Potom, ta blagodatna sveta sila raste u hrišćaninu i množi se po meri njegove vere i njegovog truda. Raste i kroz druge svete tajne: sveto pričešće, svetu ispovest, sveto maslo, i ostale. Ta sveta blagodatna sila grana se i cveta u duši kroz raznovrsne svete vrline: od nje je - jaka blagodatna vera, od nje - jaka blagodatna ljubav, od nje - jaka blagodatna molitva, od nje - jaka blagodatna smirenost, blagodatna krotost, od nje - jako blagodatno trpljenje, jak blagodatni post; od nje je svaka blagodatna moć koja čuva čoveka od greha, i spasava ga kada padne u kakav greh, i osigurava mu sigurno i istrajno hođenje putem spasenja, i daje mu snage da radosno i svesrdno izvršuje zapovesti evanđelske, da živi po Evanđelju, da u sebi izrađuje i izgrađuje idealnog čoveka, po obličju Onoga koji ga je sazdao, da bi rastući rastom Božjim porastao u čoveka savršena, u meri rasta visine Hristove (sr. Kol. 3,10; Ef. 4,13). Da, hrišćani čvrsto stoje i drže sveta predanja, kada žive u svetim vrlinama, crpući za njih snage i sile iz svetih tajni Crkve Hristove.