Šta je EvanĎelje Gospoda Hrista? Poziv na spasenje od đavola Bogom, od greha Jedinim Bezgrešnim, od smrti Jedinim Besmrtnim. Svaka reč EvanĎelja Spasova je poziv na uzbunu, na pobunu, na ustanak protiv greha što je u tebi, protiv smrti što je u tebi, čoveče, svaki čoveče, protiv đavola
...Više
što se skriva u tebi kroz grehe tvoje. Ako si greholjubljem zaspao na smrt, EvanĎelje te budi pokajanjem, zapaljuje ti dušu ognjem vere, koji plamteći žudi da sagori u tebi sve smrtno, sve grehovno, sve đavolje. To je onaj oganj koji je Spasitelj došao da zapali na zemlji (sr. Lk. 12,4); i zapalio ga Duhom Svetim na dan Svete Pedesetnice, i evo ga večito gori u Crkvi Hristovoj, i zapaljuje svako srce, svaku dušu, svaku savest, čim priđu Crkvi kao domu spasenja. Ako si nekim grehom uspavao savest, - EvanĎelje te budi: ustani ti koji spavaš, i obasjaće te Hristos! Ako si nekom strašću umrtvio dušu, - EvanĎelje te poziva na pobunu: ustani ti koji mrtvuješ u ljutoj strasti, i vaskrsnuće te Hristos! Nema smrti, nema greha, nema strasti, iz kojih te ne može probuditi i vaskrsnuti EvanĎelje Spasovo, jer je ono svemoćna sila Božja na spasenje svakome koji želi sebi spasenje od greha, smrti i đavola (sr. Rim. 1,16; 1. Kor. 1,18).
EvanĎelje Spasovo i jeste poziv koji Gospod Bog upućuje lično tebi, i lično meni, i lično svakome čoveku, kojim nas poziva na spasenje Bogočovekom, NJegovom svetom Crkvom, svetim tajnama i svetim vrlinama koje su u Crkvi date Duhom Svetim, i daju se neprestano svakome, svakome, svakome koji sebi želi spasenje. Ne sumnjaj, vascela Sveta Trojica pristupa kroz Spasovo EvanĎelje tebi, i zove te k sebi kroz Crkvu i njene svesvete tajne i svesvete sile. Ti se samo odazovi - verom, pokajanjem! Eto, to se jedino traži od tebe. A ti to imaš, i možeš imati i pronaći u sebi, samo ako sagledaš svu strahotu greha, i strašilnost smrti, i nakaznost đavola, i kuda oni vode - u večni užas, i lelek, i pakao, i muke. Jer, ne zaboravljaj nikad ovo: sve kad tad postaje muka duhu ljudskom bogolikom, sve - sem Boga u Svetoj Trojici koji ga je i sazdao trojičnim, trojicelikim. Samo u Svetoj Trojici, kroz svete tajne Crkve i svete vrline njene, duh čovečji nalazi sebi večni pokoj, večni mir, večnu radost, večno blaženstvo od postojanja, od života. Sve pak što nije od Svete Trojice, što je protiv nje, van NJe, bez NJe - sve je to muka duhu ljudskom, i prokletstvo, i pakao. Zato je Spas, imajući i dajući ono što niko od ljudi i bogova nikad imao nije i davao nije, i smeo jedini u rodu ljudskom uputiti ljudima, svima ljudima bez razlike, ovakav poziv: "Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i naučite se od mene; jer sam ja krotak i smiren srcem, i naći ćete pokoj dušama svojim" (Mt. 11,28-29). Hoćeš li večiti odmor srcu svome, večiti pokoj duši svojoj u naručju božanskih čudesnih savršenstava, onda - smiri sebe pred svesmirenim i svekrotkim Gospodom Hristom, i naći ćeš ih. A za to, eto od tebe se traži tako malo: smiriti sebe, čoveka, pred čudesnim Bogočovekom! Bogočovekom - Spasiteljem od svakog greha, svakog užasa, svakog pakla.
Kada se na poziv EvanĎelja Spasova odazoveš verom, i očima vere sagledaš svu neizmernu veličinu Gospoda Isusa i svu bezmernu smirenost NJegovu, pa onda istim očima pogledaš sebe, o! kako ćeš se zgranuti na sebe, i zgaditi na sebe, i smiriti sebe, i smatrati sebe za strašnog grešnika, grešnijeg od svih ljudi, goreg i od najgorih. Ali to gađenje na sebe, to beskrajno smiravanje sebe, to nemilosrdno gaženje sebe, i jeste na spasenje tvoje duše. Bez toga, svi putevi tvoji vode nesumnjivo u pogibao tvoju. No podvigom vere predaš li Gospodu Hristu svu dušu svoju i sve srce svoje i sav um svoj i svu snagu svoju, On će blagodaću Svojom svemilostivo poroditi u tebi i smirenost i molitvu i ljubav i milostivost i krotost i trpljenje, i svaku svetu vrlinu evanđelsku; i tebi će biti ne samo milo nego i radosno i sveradosno živeti po Evanđelju Spasovom: spasavati sebe Evanđeljem spasenja od svakog greha, od svake smrti, od svakog vidljivog i nevidljivog neprijatelja spasenja tvog, neprestano ispunjujući božanske bezdane bogolikog bića svog Večnom Božanskom Istinom Hristovom, Večnom Božanskom LJubavlju, Večnom Božanskom Pravdom, Večnim Božanskim Životom.
U čemu je slava čovekova? u spasenju od greha, jer je greh sram i stid čovekov; u spasenju od smrti, jer je smrt - sram i stid besmrtne i bogolike duše čovekove; u spasenju od đavola, jer je đavo - stid i sram pred Bogom i bogolikom prirodom čovekovom. Spasitelj spasava čoveka od greha - svetošću Svoje Božanske Istine, Svoje Božanske Pravde, Svoje Božanske LJubavi, Svoga Božanskog Života, zato je slava čoveka, večna slava čoveka u Večnoj Božanskoj Istini Hristovoj, u Večnoj Božanskoj Pravdi Hristovoj, u Večnoj Božanskoj LJubavi Hristovoj, u Večnom Božanskom Životu Hristovom. Jednom rečju: slava čoveka je Bogočovek Gospod Hristos, i sve što On ima i daje čoveku. Slava je čoveka u spasenju Bogočovekom: jer mu to spasenje daje sve ono što je Spasovo, daje mu i samog Spasitelja ispunjujući ga NJime, te hrišćanin živi NJime i radi NJega i u NJemu; zato je sav u večnoj slavi, koja za hrišćanina počinje još ovde na zemlji. Vera privodi čoveka Hristu, zato je početak slave čovekove u njegovoj veri; od vere se rađa molitva, od molitve ljubav, od ljubavi smirenost, od smirenosti krotost, od krotosti post, od posta trpljenje, zato je u svima ovim svetim podvizima slava čovekova. Ona kroz njih raste i grana se u svoje bogočovečanske beskonačnosti. Spasavajući sebe bogočovečanskim podvizima spasenja, čovek sa spasenjem dobija u Hristu i večnu slavu (sr. 2. Tim. 2,10), jer dobija sa NJim Večni Život, Večnu Istinu, Večnu LJubav, Večnu Radost, Večno Blaženstvo, Večno Carstvo Presvete Trojice. A u tome se i sastoji božansko veličanstvo čoveka i božanska slava njegova, večni i jedno i drugo. To je ona večna božanska slava Gospoda Hrista, koju On obećava svima sledbenicima Svojim, koji zadobijaju spasenje kroz osvećenje Duhom Svetim pomoću svetih tajni i svetih vrlina, te se na taj način duhovno-blagodatno sjedinjuju sa Svojim Spasiteljem, Gospodom Hristom, i tako sjedinjeni sa NJim, biće večito onde gde i On, učestvujući u NJegovoj slavi (sr. Jn. 17,17-24). To nije ni čudo. Ĉovekoljubivi Gospod je i postao čovek, da bi sve Svoje podario čoveku, ljudima, rodu ljudskom. Koji se spasavaju, zajedničare u svemu Spasiteljevom, pa i u slavi NJegovoj; jer je On slava njihova, a oni su, po neiskazanom čovekoljublju Spasovom, slava NJegova.