Večna pogabao i večna osuda, to je udeo i bezakonika Antihrista i svih njegovih pristalica. A mi? Mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo ljubljena od Gospoda, što vas je Bog od početka izabrao za spasenje, a kroz spasenje za večni život i večno blaženstvo u carstvu slave Boga
...Više
Oca i Gospoda Isusa Hrista i Duha Svetoga. U Svome sveznanju Bog je "pre postanja sveta" predvideo vašu veru u Hrista Gospoda i izabrao vas na spasenje (sr. Ef. 1,4). A spasenje vaše, od vrha do dna i od početka do kraja, delo je ljubavi Božje prema vama. Nesumnjivo, delo ljubavi Božje. Jer: spasti od greha, od smrti, od đavola rod ljudski, koji se dobrovoljno predao i potonuo u sve grehe, u sve smrti, u sve đavole, mogao je i hteti i učiniti jedino Bog ljubavi, koji je zbog toga i postao čovek, i umro, i vaskrsao. I tako nas spasao. Stoga smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za takvo spasenje. Naš ljudski um, naše ljudsko srce, ne raspolažu takvim moćima, da mogu obuhvatiti svu neizmernost podviga spasenja roda ljudskog, izvršenog Jedinim Ĉovekoljupcem - Gospodom Hristom. Jedno je očigledno: u tome podvigu učestvuje sva Sveta Trojica. Tu sve biva: od Oca kroz Sina u Duhu Svetom.
Trosunčani Bog ljubavi podario nam je spasenje u Spasitelju, Bogočoveku Isusu Hristu. A kako ono postaje naše, moje, tvoje? Svetošću Duha i verom istine - ἐλ ἁγηαζκῷ Πλεύκαηος θαὶ πίζηεη ἀιεζείας (= kroz osvećenje Duha, u svetosti Duha i u veri istine). Osvećenje nam se daje blagodaću Duha Svetoga kroz svete tajne i svete vrline; a mi u to unosimo podvig vere, u kome se klicno sadrže svi ostali evanđelski podvizi spasenja. Grehom je izvršeno obesvećenje ljudske prirode, grehom koji je poreklom sav od duha nesvetog, od duha zla - đavola. Duhom Svetim se vrši osvećenje ljudske prirode, jer Duh Sveti blagodaću Svojom izgoni i uništava greh u čoveku. Vascelim Svojim Evanđeljem spasenja Gospod nas poziva u svetost - ἐλ ἁγηαζκῷ (1. Sol. 4,7), jer volja Božja jedno želi od nas: svetost našu - ὁ ἁγηαζκὸς (1. Sol. 4,3). Javivši se kao Spasitelj roda našeg, Gospod Hristos nam je postao "od Boga osvećenje" - ἁγηαζκὸς (1. Kor. 1,30).
Videći kakvu slavu Gospod Hristos nudi ljudskoj prirodi, mi treba da ude svoje dajemo za sluge pravdi na posvećenje - εἰς ἁγηαζκόλ, kao što smo ih ranije davali za robove nečistoti i bezakonju (Rim. 6,19).
U podvigu spasenja: osvećenje je od Duha Svetog, a vera od nas. I to: vera istine, istine koja je sva od Večne Istine = Bogočoveka Hrista. U njoj nema ničeg prolaznog, ljudskog, lažnog, izmišljenog. U njoj je sve bogočovečanska stvarnost: ono što je u njoj čovečansko, uvek je osigurano božanskim, i osuštinjeno, i ovečnjeno, i osvećeno, i obesmrćeno. Ta vera istine je životni podvig: tom verom se uistinjuje i oistinjuje um naš, i srce naše, i savest naša, i telo naše, i vascelo biće naše. Hristos = Istina - Sveistina jedini daje rodu ljudskom veru istine: tako od NJega jedino i znamo za jedinog istinitog Boga, i raspoznajemo sve lažne i samozvane bogove. Sve što nije od te vere - laž je, greh je, smrt je (sr. Rim. 14,23). Razume se, verom se čovek hrišćanin osvećuje, i osvećujući se njegova vera raste sve više i više. To je dvojedan podvig: u veri je osvećenje, u osvećenju je vera. Jedno drugim raste i živi i kreće se i biva. Uvek je tu posredi saradnja blagodati Božje i slobode naše: sloboda naša se osvećuje blagodaću, blagodaću i obožuje, blagodaću i obeskonačuje, blagodaću i ovečnuje; ali isto tako: blagodat postaje naša slobodnom verom našom, koja je na svima stupnjevima i blagodatna i slobodna: blagodatno- slobodna, slobodno-blagodatna. Našom slobodnom verom u Istinu mi se oblagodaćujemo, osvećujemo; a blagodat, oblagodaćenjem prirode uma našeg i srca i volje i savesti, uvećava veru našu do svih njenih bogočovečanskih beskrajnosti.