Na sudu, na Strašnom sudu Hristovom, šta će doživeti Antihristova laž i svelaž o Gospodu Hristu, i njeni poklonici? laž - na sudu Večne Istine? Prirodno je: biće osuĎena i ona, i svi oni koji su joj se dobrovoljno potčinili i izjednačili se s njom. A pred njima je za života na zemlji bi
...Više
o izbor: ili Hristova Istina ili Antihristova laž. I oni su izabrali laž, i sve nepravde koje ona sa sobom nosi, sve đavolje nepravde, nasuprot Božjoj pravdi. A Hristova istina? Koja je to istina u istoriji roda ljudskog - tako silno, tako sveubedljivo, tako sveočigledno posvedočena kao božanska i istinita i večna? Koja je to istina ljudska osvetila i prosvetila tolike ljude i ljude, ispunila ih božanskim svetim silama, počevši od svetih apostola (sr. Jn. 17,17), pa nadalje kroz sve naraštaje roda ljudskog do Strašnoga suda? U rodu ljudskom nema istine, sem Hristove, koja se pokazala besmrtna - u svima smrtima, večna - u svima vremenima, nepobediva - u svima bitkama. Samo se Istina Hristova u istoriji zemlje pokazala jača od svakog greha, i oslobađala ljude od svakog greha, i time darivala ljudima jedinu istinsku i večnu slobodu (sr. Jn. 8,32.34.36). Otkuda to? Otuda, što je Istina - vaskrsli Bogočovek Hristos: u isto vreme i Istina i Život, Večna Istina i Večni Život (Jn. 14,6; 1. Jn. 5,20). Da, Bogočovek - Jedan od Svete Trojice, u kome je sva Božanska istina cela celcata; sva u NJemu, sva u Ocu, sva u Duhu Svetom koji se zbog NJega javio svetu i postao duša Crkve NJegove: da kao Duh Istine - privodi ljude Bogu i Ĉoveku Istine - Hristu (sr. Jn. 14,17); da kao Duh Istine - upućuje ljude na svaku istinu (Jn. 16,13), koje se sve granaju od Sveistine = Hrista kroz bezbroj sledbenika Hristovih u svetoj Crkvi NJegovoj.
A kad ljudi ne veruju takvoj Istini, šta zaslužuju? "Da budu osuĎeni svi koji ne verovaše istini, nego voleše nepravdu". Jer između Hrista i Antihrista izabraše Antihrista; između Istine i laži izabraše laž; između Pravde i nepravde izabraše nepravdu. Voleti nepravdu, i pretpostavljati je Hristovoj Pravdi, Hristovoj Istini, - šta pokazuje to? Pokazuje i dokazuje da je čovek srce svoje predao i poverio laži, nepravdi, neistini. To još pokazuje da se čovek orodio s đavolom, da je usvojio njegovu filosofiju sveta, njegovu filosofiju čoveka, njegovo shvatanje Boga i Gospoda Hrista. Ako je do čudesa, zar Hristova nisu slavnija i stvarnija i bogotvornija od Antihristovih? Ako je do moći, do sile, zar Hristova moć nije svemoć i Hristova sila nije svesila, kada se uporede sa silom i moći Antihrista? Ako je do dobra, do ljubavi, do pravde, zar Hristovo dobro i Hristova ljubav i Hristova pravda nisu uvek zauvek neizmerno korisniji po ljude od svakog Antihristovog nazovidobra, od svake Antihristove nazoviljubavi, od svake Antihristove nazovipravde ?
A kada ljudi i pored svega toga veruju laži a ne veruju Istini, više vole nepravdu nego Pravdu, odbacuju Gospoda Hrista a prigrljuju Antihrista, onda je to dokaz čega? Toga, da se u tih ljudi potpuno izopačila priroda ljudska, um ljudski, srce ljudsko, savest ljudska. Izopačila, jer ođavolila. Samo ođavoljen um ljudski može Antihrista pretpostaviti Hristu; samo ođavoljena savest može izabrati Antihrista, a odbaciti Hrista; samo ođavoljeno srce može voleti Antihrista, a ne voleti Hrista; samo čovek, koji je upornim greholjubljem i samoljubljem preobrazio sebe u dobrovoljnog đavočoveka, može odbacivati Bogočoveka i služiti Antihristu, Antibogočoveku.