Ogromna je, neizmerna je sloboda čovekova, kada on može po volji svojoj odbaciti Boga. On, stvorenje Božje, može odbaciti Boga! U tome je i božanska veličina čovekova i satanska pogibija njegova: stane li uz Boga, Tvorca svoga, on je božanski veliki i veličanstven; stane li uz Satanu, ubicu
...Više
svoga, on je đavolski bedan i odvratan. Ovo utoliko više važi za čoveka posle dolaska na svet Bogočoveka. Jer u Bogočoveku je na najočigledniji za čula ljudska način, na najubedljiviji za um ljudski i za savest ljudsku i za srce ljudsko način, pokazan i dokazan jedini istiniti Bog i Gospod, jedini istiniti Spasitelj roda ljudskog. I kada čovek, i posle Bogočoveka i pored Bogočoveka, može da odbaci Boga, zaista je njegova sloboda i ogromna i samostalna i nezavisna. A od nje zavisi sav čovek, sav njegov život, i sva njegova večnost. Odbacujući Gospoda Hrista, ljudi nemaju izgovora za taj osnovni greh - svegreh, jer se rodu ljudskom ne može dati ni bolji ni savršeniji Bog, pošto ne postoji. Zato je Gospod Hristos jasno i nedvosmisleno i objavio to za opomenu svima nama ljudima, rekavši: Da nisam došao i govorio im - greha ne bi imali; a sad izgovora neće imati za greh svoj. Da nisam tvorio među njima dela koja niko drugi ne tvori, greha ne bi imali; a sad i videše, i omrznuše na mene (Jn. 15,22.24).
Ne primajući Gospoda Hrista, tog jedinog istinitog Boga, tog jedinog istinitog Spasitelja, tu jedinu istinitu istinu, tu jedinu istinitu pravdu, taj jedini istiniti život, tu jedinu istinitu ljubav, tu jedinu istinitu radost, ljudi ustvari odbacuju ono što ih jedino može spasti smrti, spasti greha, spasti svakoga zla i svakoga đavola, spasti muka, svih muka i ovoga i onoga sveta. Šta onda ostaje takvim ljudima? Laž, smrt, greh, pakao - njihov dobrovoljni izbor, njihovi dobrovoljni izabranici. Zbog svega toga Bog će im poslati silu prevare - ἐλέργεηαλ [τῆς] πιάλες; i plod dejstva te sile, koja je uvek satanska: oni će umom i srcem svojim verovati laži. Kojoj laži? - Laži Antihristovoj o Hristu. A ta laž je svelaž: jer sve što on, kao i sve preteče njegove, bude govorio o Hristu jeste laž, uvek poreklom od iskonskog oca laži, koji ne može ni govoriti ni tvoriti istinu, pošto je vascelim bićem otpao od Istine, ispao iz nje, i sav se pretvorio u laž (sr. Jn. 8,44). Odbacivši Bogočoveka Hrista pod dejstvom, pod uticajem satanske sile prevare, ljudi će verovati Antihristu, koji će ih voditi samo putevima što vode u pogabao, u propast, u carstvo zla, u pakao. I tu Antihristovu svelaž o Hristu, ljudi koji ginu u samoljublju i greholjublju smatraće kao najsigurniju istinu i najstvarniju stvarnost; a nju će Gospod Hristos uništiti - dahom usta Svojih! Tolika je stvarno nemoć njene moći, njene "svemoći".
Kada ljudi svesno i uporno neće jedinog istinitog Boga i ne služe Mu, onda ih Bog "po željama njihovih srca" predaje "u pokvaren um" (sr. Rim. 1,18.24.28), te oni veruju laži, i pokvarenim umom svojim pravdaju i brane tu veru svoju u laž, i život svoj u toj laži, i stvaraju čitave filosofije laži i apologije laži. U svemu tome Bog ne čini nikakvo nasilje nad slobodom njihovom, niti im nameće greh, zlo, smrt, đavola; On ih samo prepušta "željama srca njihovih". U samoj stvari, to je najjeziviji pad bića ljudskog: bogoliki um ljudski, stvoren da veruje u Večnu Istinu - Boga, i da živi NJime, veruje u laž, i živi njome, i pravda je, i apologira je, i smatra je svojim večnim carstvom, svojom istinom. A ta ga laž uvek odvodi u zagrljaj "oca laži" (Jn. 8,44), iz koga se nikad oteti ne može. Jedino je za đavola laž prirodna, i "kada govori laž, svoje grvori: jer je laža i otac laži" (Jn. 8,44). Pad je, satanski pad bića ljudskog, uma ljudskog, kada čovek laž smatra za istinu i živi njome i misli njome, i brani je kao nešto svoje, kao nešto prirodno. Od gordosti - ljudi "zalude u mislima svojim" i "potamni nerazumno srce njihovo", i oni pretvaraju "istinu Božju u laž" (Rim. 1,25). Po prirodi svojoj "nikakva laž nije od istine" (1. Jn. 2,21), već uvek od oca laži - đavola. Carstvo Hristovo, carstvo Božje, carstvo je Večne Istine, i posle Strašnoga suda ostaće van njega, napolju - "svaki koji ljubi i čini laž".