Satana će Antihristu staviti na raspoloženje sav svoj bogoborni arsenal, sve svoje oružje protiv Boga i Gospoda Hrista. U to "sveoružje" njegovo spada na prvom mestu prevara. I Antihrist će "po dejstvu Sataninu" delati na zemlji "sa svakom prevarom": da bi, ako je moguće, prevario i izbrane, t
...Više
ojest one koji su verom evanđelskom pošli za Hristom i žive NJime i radi NJega.
Prevarom je Satana uvek delao na zemlji: prevarom je zaveo praroditelje naše u raju. Dёla on prevarom, ali retko kad lično i neposredno, već skoro uvek preko drugih: u raju - preko zmije; na kraju istorije roda ljudskog delaće preko Antihrista; a dotle - dёla kroz sve Antihristove preteče. Svuda i u svemu - prevara, obmana, koja ima samo jedan cilj: da ljude odvoji od jedinog istinitog Boga i Spasitelja - Gospoda Isusa Hrista, Bogočoveka. Varati ljude odnosno Boga i sveta Božjeg, to je glavni posao Satane, a to glavni posao njegovog vernog i najvernijeg sluge i saradnika: Antihrista. Zato je ustvari drugo ime Satane - obmanjivač, varalica. U Svetom Otkrivenju za njega se veli da je on: ὁ πιαλῶλ ηὴλ οἰθοσκέλελ ὅιελ = onaj koji vara sav vasioni svet (Otkr. 12,9). Vara sa ciljem: da ljude uvuče u najveću nepravdu, nepravdu koja je sva puna hule na Boga, na jedinog istinitog Boga i Gospoda Isusa Hrista. Od ove nepravde nema veće na zemlji i u rodu ljudskom. A Antihrist "po činjenju Sataninu" i dёla "sa svakom prevarom nepravde". Jer sam Satana, ta vrhovna nepravda u svima svetovima, i širi svoju nepravdu u našem čovečanskom svetu "svakom prevarom", naročito će je širiti preko vrhovne nepravde na zemlji, oličene u Antihristu.
No sva ova sablažnjiva i čudotvorna i strašna delatnost Antihristrva "po činjenju Sataninu" imaće uspeha jedino "meĎu onima koji ginu", ginu u neverju, u bezverju, u pokvarenosti, u bogoborstvu, u hristoborstvu, u greholjublju, u slastoljublju, u demonizmu, u satanizmu. Ginu u neevanđelskom životu, iako oko sebe i pred sobom u toku vekova i vekova istorije ljudske imaju bezbroj svedoka o Hristu kao sveblagom i svemilostivom Bogu i Spasitelju roda ljudskog, o spasonosiosti NJegovog Evanđelja, o svetosti NJegovih sledbenika, o čudotvornosti NJegovoj i njihovoj, o NJegovom bezmernom čovekoljublju, sveopraštanju, samilosti, o čudesnoj pravednosti i svetosti i milostivosti NJegovih svetih ugodnika. Ginu dobrovoljno, izabravši ne Hrista Gospoda i Spasitelja nego Antihrista. Zašto? - "jer ljubav istine ne primiše, da bi se spasli": spasli greha, smrti, đavola, Antihrista. LJubav prema Istini, koja je Hristos, "ne primiše", da bi živeli Istinom = Hristom, i radi Istine = Hrista, oslobodivši sebe od greha, od smrti, od đavola, = od laži, i od oca laži (sr. Jn. 8,44.32.36), ispunivši se svakom Hristovom pravdom i dobrotom i milosrđem. Gospod Hristos je i LJubav i Istina (sr. 1. Jn. 4,16.8; 5,20; Jn. 14,6): i On spasava ljude ljubavlju i istinom. A mnogi Ga ne priznaju, zašto? Zato što im većma omile tama nego svetlost. A omile im tama zbog greholjublja njihova, zbog zlih želja srca njihova (sr. Rim. 1,22-26; Jn. 3,19-21). Samo ljudi čiji je um razoren strastima i srce slastima odbacuju jedinog istinitog Boga i Spasa Hrista: zato ih Bog i predaje "u pokvaren um da čine što ne valja" (Rim. 1,28), i da "drže istinu u nepravdi" (Rim. 1,18): da o Hristu, jedinoj Istini, govore nepravdu i laž i prevaru. Za iole normalan, zdrav ljudski um, zdravo ljudsko srce, Gospod Hristos je neuporedljivo potrebniji i korisniji ljudskom biću nego Antihrist. Ali, mnogi ljudi staju uz Antihrista a protiv Hrista. Zašto? Zato što slastoljubivo srce i strastonosni um ljudski više vole grehovne slasti i zavodničke strasti, da u njima večito ginu i besmrtno umiru, naslađujući tom zaslađenom gorčinom izopačene prohteve svoje ogrehovljene prirode. Takvi ljudi sami bacaju pokrivalo neverja preko očiju uma svog, i neće da vide da je jedino u Gospodu Hristu spasenje bića ljudskog od greha, od strasti, od smrti (sr. Mt. 9,12-14)