1-2
Mi hrišćani Hristom znamo sve najglavnije istine o svetu i životu: znamo ih NJegovim otkrivenjem, NJegovim svetim Evanđeljem. Mi jasno znamo: otkuda je svet i radi čega je, otkuda je čovek i radi čega je, otkuda je život i radi čega je. Sve je to od Boga Logosa - od Boga
...Više
Mudrosti, i radi Boga Logosa - radi Boga Mudrosti (sr. Kol. 1,16; Jevr. 2,10; Jn. 1,3-4), i vascelim bićem svojim sve je to na čudesan način u NJemu (sr. Kol. 1, 17). Zato je sve to unutrašnje povezano i usklađeno u jednu premudru celinu, i neodoljivo zrači neizrazivom bogomudrošću i celishodnošću. Posredi je božanski plan o svetu, Trojičnim Božanstvom izrađen u predvečnosti, a sprovođen od Oca kroz Sina u Duhu Svetom u vremenu i prostoru, sa krajnjim ciljem: "da se sve sastavi u Hristu što je na nebesima i na zemlji" (Ef. 1,4-10), sastavi u Bogočovečanskom telu NJegovom, Crkvi, koja je "punoća NJega koji sve ispunjava u svemu" (Ef. 1,23). Zbog toga svako ljudsko biće, od početka do kraja, u svemu potpuno zavisi od Bogočoveka Hrista: sve što je Bogočovekovo, u krajnjoj liniji svojoj, jeste čovekovo, i određuje mu i vrednost i značaj i sudbu u ovom i u onom svetu. Ako je do prave, do trajne, do neprolazne vrednosti čovekove, ona je sva u Bogočoveku; tako isto, ako je do večne pravde čovekove, do večne ljubavi čovekove, do večnog dobra čovekovog, do večnog života čovekovog, do večne radosti čovekove, do večnog blaženstva čovekovog, - sve je to jedino i samo u Bogočoveku. Van NJega i bez NJega, čovek je sav u haosu, sav u laži, sav u grehu, sav u smrti, sav u paklu. I ništa strašnije za čovekovo biće nego ne biti sa Bogočovekom, ne živeti NJime, u NJemu i radi NJega. Jer to je ne samo pakao, već večni, večni, večni - svepakao. Iz presvetog Evanđelja znamo da će se naš zemaljski svet i život završiti drugim dolaskom Gospoda Hrista. Zato što je NJegov drugi dolazak prirodni nastavak prvog dolaska NJegovog: Sejač dolazi kao žetelac da sabere zemaljsko žito, Nebeski sejač, Nebeski žetelac - jedan i isti Gospod, Bogočovek Hristos Isus. Otuda je život nas hrišćana na zemlji ne druto nego putovanje ka Gospodu Hristu, ka NJegovom drugom dolasku, putovanje ka NJemu kroz NJegovo sveto Evanđelje: kroz NJegovu istinu i pravdu i ljubav i život. Sa svih strana sveta, iz svih uglova vremena, mi putujemo ka Gospodu Hristu, da se na dan drugog dolaska NJegovog saberemo pred NJim, i svaki primi po delima svojim. Ma kojim putem išao u svome zemaljskom životu čovek, svaki čovek, na kraju svih krajeva, mora završiti svoje putovanje time što će izaći na Strašni sud; jer svaki zemaljski čovekov put odvodi pred Strašni sud. Hteli ili ne, mi se postepeno, kroz sve svoje misli i dela, skupljamo ka NJemu. Može čovek kroz bezbroj ideja ili grehova ili strasti ili bezverja ili neverja bežati od Gospoda Hrista, ali on i tada svim bićem svojim trči ka - Strašnom sudu Hristovom.
Sve evanđelske istine o svetu i čoveku izviru iz Bogočoveka i uviru u NJega; sve su one od Božanskog uma NJegovog; i sve one sačinjavaju bogočovečanski um Crkve NJegove. Kada se čovek samoodrečnim podvigom vere sav preda Gospodu Hristu, on Mu najpre preda srce i dušu i um, da ih Gospod preobrazi i osveti i ohristovi, oslobodivši ih od svega grehovnog i nečistog i đavoljeg. I Gospod to čini blagodaću Svojom u Crkvi Svojoj kroz svete tajne i svete vrline. I um čovekov i srce i duša, prisajedinjujući se bogočovečanskom umu Crkve i bogočovečanskom srcu i bogočovečanskoj duši, ukorenjuju se u večnim istinama Evanđelja Hristova. Tada bogočovečanski, saborni um Crkve postaje umom moga uma, i bogočovečansko srce Crkve - srcem moga srca, i bogočovečanska duša Crkve - dušom moje duše. I čovek svim bićem oseća da je bogočovečanska istina Hristova - jedina prava i večna istina čovekova, tako i pravda Hristova, tako i ljubav, tako i život. Živeći blagodatnim darovima u Crkvi Spasovoj, mi ustvari živimo NJime i u NJemu, te stoga i "um Hristov imamo" (1. Kor. 2,16): i u njemu svu božansku mudrost i svemudrost, znanje i sveznanje, istinu i sveistinu. I naša je danonoćna dužnost, da svoj um verom neprekidno držimo u tom bogočovečanskom umu Hristovom, da sav živi njime i u njemu, i da se ne damo pokrenuti od tog uma. Jer van bogočovečanskog uma Hristovog šta ostaje umu našem? Zabluda i smrt, besmrtna smrt. Jer um čovekov van uma Bogočovekovog, to je oko bez svetlosti, i uho bez sluha, i telo bez duše. Pokrene li se um čovekov sa uma Hristovog, pokrenula se kula sa temelja, i mora pasti i strašno se raspasti. Samo u bogoumlju je i mudrost i život i večnost čovekova uma. A u bogoumlju je i bogoistina i bogopravda i bogoživot. Pokrene li se um čovekov od bogoumlja - pada u bezumlje, u besmislena maštanja i basnoslovljenja i o svetu i o čoveku, i o završetku sveta i o završetku čoveka.
Sve istine svetog Evanđelja delo su uma Hristova, uma jedinog istinitog Boga i Gospoda, koji je iz bezmernog čovekoljublja radi nas postao čovek, da bi nam kao Bogočovek učinio pristupačnim i našim božanski um Svoj kroz božansko Evanđelje Svoje, i nas ljude osposobio da NJegovim umom umujemo o svima večnim istinama božanskim i živimo u njima i po njima svim bićem svojim. Međutim, čim otstupimo od tog uma, čim se pokrenemo od njega, mi odmah i zapadamo u bezumlje; nas rastržu lažne misli i ideje i teorije; naš duh saleću maštarije i sanjarije i strahote i užasi. I mi onda umujemo lažno i zabludno i sablasno i neistinito. Naročito kada svojeumljem krenemo u rešavanje pitanja o završetku sveta, o drugom dolasku Gospoda Hrista. To pitanje ne može rešiti nikakav duh ljudski, nikakva reč ljudska, - duh ako nije od Bogočoveka, i reč ako nije od Bogočoveka. A takav duh - to je duh lažnih učitelja, kojima Antihrist uvek daje od duha svoga; i takva reč, takođe je uvek od njega. Ĉesto vam može izgledati da neko i duhom proročkim govori kako je već nastao dan Hristov, - ne verujte. Ne verujte nikome, pa ni anđelu s neba, ako vam drukčije javlja Evanđelje o drugom dolasku Gospoda Hrista, nego što vam ja javih. Ne verute im, ako se čak pozivaju na neke tobož moje poslanice ili reči, kao da sam ja to objavio. Vi znate da sam vam lice u lice govorio istinu o drugom dolasku Gospoda Hrista. A ja znam da je Evanđelje koje propovedam, od početka do kraja neposredno od Gospoda Hrista; i vi ste se u to uverili. To važi i za istinu o drugom dolasku Gospodnjem. Zato vas molimo, braćo, odnosno dolaska Gospoda našeg Isusa Hrista, da se ne date pokrenuti od uma, niti da se poplašite, ni duhom, ni rečju, ni poslanicom, tobože našom, kao da je već nastao dan Hristov. Evanđelje Spasovo tek je počelo da se propoveda po svetu: nebesko seme tek je počelo da se seje po ogromnoj zemaljskoj njivi Božjoj; kroz mnogo i mnogo ljudskih duša ono treba da prođe, kroz mnoga vremena i vekove, kroz mnoge naraštaje; jer spasenje roda ljudskog je dug i težak podvig, čije rokove zna samo sveznajući Gospod.