Verom u vaskrslog Gospoda Hrista, Pobeditelja smrti, mi smo hrišćani postali jači od smrti, zato je i nada naša u vaskrsenje sa Hristom jača od smrti. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će Bog i one koji su umrli u Isusu dovesti s Njim. I smrt Hristova i vaskrsenje Hristovo nije Nje
...Više
ga radi, već nas ljudi radi, našeg spasenja radi. Umrvši za nas Svojom čovečanskom prirodom, Gospod Hristos je umro da bi Svojom smrću uništio smrt u prirodi ljudskoj. Jer telo Njegovo, uvek u ipostasnom jedinstvu sa Božanstvom Njegovim, razorilo je smrt Božanstvom što je bilo u njemu; tako i duša Njegova, uvek u ipostasnom jedinstvu sa Božanstvom Njegovim, sišavši po izlasku iz tela Njegova u ad – razorila je ad Božanstvom svojim. Tako su i smrt i ad razoreni Bogočovekom Hristom radi nas ljudi, razoreni Novim Adamom – Bogočovekom, od koga i počinje novi čovek, novi rod ljudski. No tu pobedu nad adom i smrću, i sva božanska bogatstva koja je njome čudesni Gospod darovao rodu ljudskom, čovekoljubivi Spas je učinio našom svojinom osnovavši Crkvu i sebe vascela ostavivši u njoj, te svaki koji verom u raspetog i vaskrslog Gospoda postane sutelesnik Bogočovečanskog tela Njegovog, samim tim postaje i zajedničar i suvlasnik svih tih božanskih bogatstava i sila. Umrvši, Gospod je ovladao dušama umrlih članova roda ljudskog; i samim tim postao Vladar duša ljudskih u večnom životu. I mi hrišćani, ako živimo – vaskrslom Gospodu živimo; ako umiremo – vaskrslom Gospodu umiremo. Ako dakle živimo, ako umiremo, Gospodnji smo. Jer zato Hristos i umre i vaskrse i ožive, da ovlada i mrtvima i živima (Rim. 14,8-9). Posle svesudbonosne smrti i vaskrsenja Bogočoveka Hrista, mi nismo svoji već Njegovi. Jer ni jedan od nas ne živi sebi, i ni jedan ne umire sebi (Rim. 14,7). Kad umiremo telom, mi znamo da telo svoje predajemo na privremeno spavanje, do sveopšteg vaskrsenja. Umirući na zemlji, mi umiremo sa verom u vaskrslog Isusa, umiremo u Isusu, koji je sav vaskrsenje i život, te će i naše zaspalo smrću telo razbuditi pri sveopštem vaskrsenju i darovati nam život večni: darovati život večni i našem vaskrslom telu i našoj duši koja će se sjediniti sa njim na svu večnost. Jer šta je smrt za one koji umiru sa verom u vaskrslog Gospoda Isusa? Ništa drugo do san, spavanje. Tako, koji umiru u toj veri, ustvari oni zaspe i spavaju telom u Isusu vaskrslom, u Isusu – glavi Crkve, te jedinstvene radionice vaskrsenja u rodu ljudskom. Da, Crkva Hristova priprema tela hrišćana za radosno i svetlo vaskrsenje sa Isusom u dan Suda