" ... ne bih li kako dostigao u vaskrsenje mrtvih". - Eto cilja kome se ide kroz sve evanđelske podvige i hristolike doživljaje. Time se završava bogočovečanski put spasenja. Kroz sve evanđelske doživljaje, kroz sva stradanja za Hrista, kroz sva umiranja za Hrista, hrišćanin vođen verom id
...Više
e s molitvenim trpljenjem, jer zna da se jedino tako stiže u vaskrsenje mrtvih. Posti li, hrišćanin s molitvenim trpljenjem prohodi podvig posta, ne bi li tim dobrovoljnim samomučenjem i umiranjem za Hrista dostigao u vaskrsenje mrtvih. Ĉini li milostinju; moli li se; smirava li sebe; strada li za evanđelsku istinu; služi li bližnjima; ljubi li neprijatelje; blagosilja li one koji ga gone; čini li dobro onima koji ga mrze, - sve te evanđelske podvige hrišćanin prohodi s molitvenim trpljenjem, ne bi li tim blaženim samomučenjima i radosnim umiranjima za Hrista dostigao u vaskrsenje mrtvih. Podvizi su put, vaskrsenje je završetak puta. Ali se do kraja puta ne može doći ako se ne pređe sav put. Vaskrsenje je vrh piramide spasenja; podvizi su piramida na kojoj stoji vrh. Stoga su podvizi neophodni da bi se postigao cilj spasenja. Kao što je sve što je pod vrhom piramide potrebno vrhu da bi bio vrh, tako su i za vaskrsenje neophodni svi evanđelski podvizi koji mu prethode. Izvuče li se ono na čemu vrh piramide stoji, onda i sam vrh pada i prestaje biti vrhom.
Pravda od Boga postaje naša - verom, pravednost naša pred Bogom postiže se - verom, zajedničarenje naše u spasonosnim stradanjima Hristovim obavlja se - verom, poznanje i osećanje vaskrsenja Hristova i sile njegove stičemo - verom. Ravnoapostolni Zlatoust blagovesti: Dobro je apostol rekao: "ne imajući svoju pravdu", tojest ne onu koju sam ja stekao znojem i trudom, nego onu koju sam dobio od blagodati, onu "koja je kroz veru Hristovu, pravdu koja je od Boga verom". - Verovatno da su Filipljani govorili, da je pravda koja se stiče trudom važnija; stoga sveti apostol i pokazuje da je ta pravda prema pravdi Božjoj - ζθύβαιολ = trice, đubre.
Pravda Božja biva od vere Božje, tojest nju daje Bog: ta pravda Božja je potpuno dar Božji. A dar Božji daleko prevazilazi malovažnost dobrih dela koja obavljamo našim staranjem. A šta je vera? U veri je poznanje Hrista Boga; verom se stiče poznanje o Bogu - δηὰ πίζηεφς ἡ γλῶζης, i bez vere nemoguće je poznati Ga. A na koji način? Verom treba poznati silu vaskrsenja NJegova. Jer kakvo nas umovanje može ubediti u vaskrsenje? Nikakvo, već jedino vera. A ako se vaskrsenje Hristovo po telu poznaje verom, onda kakvim se umovanjima može shvatiti rođenje Boga Logosa? Jer vaskrsenje je manje od rođenja. Zašto? Zato što je primera vaskrsenja bilo mnogo, međutim se od Djeve niko nikada rodio nije. Prema tome, ako i ono što je manje važno od rođenja po telu treba verom primiti, kako se onda umovanjem može shvatiti ono što je daleko važnije, beskrajno, neuporedljivo važnije? To sačinjava pravdu. Jer treba verovati da je to moglo biti; a na koji način je moglo biti - ne može se objasniti. Od vere zavisi i zajedničarenje u stradanjima. Kako? Tako, ako ne bismo verovali mi ne bismo ni stradali; ako ne bismo verovali da ćemo, sapostradavši s Hristom, i sacarovati s NJim, mi ne bismo ni trpeli stradanja. Dakle, i Hristovo rođenje i Hristovo vaskrsenje usvaja se verom - πίζηεη θαηαιακβάλεηαη. Vidiš li da je potrebna ne samo vera, nego vera sjedinjena sa delima? Svakako onaj veruje da je Hristos vaskrsao koji smelo predaje sebe opasnostima, koji zajedničari u NJegovim stradanjima, jer zajedničari sa Vaskrslim, sa Živim ... Apostol veli: "Da budem nalik na smrt njegovu", tojest da učestvujem u njoj, jer kao što On postrada od ljudi, tako i ja. - Drugom prilikom apostol izjavljuje: Dopunjujem nedostatak nevolja Hristovih u telu mom (Kol. 1,24), tojest gonjenja i stradanja moja sačinjavaju obličje Hristove smrti; jer apostol nije tražio koristi za sebe nego koristi za mnoge. Zato i gonjenja, i nevolje, i teskobe, ne samo ne treba da vas zbunjuju nego naprotiv da vas raduju, pošto se pomoću njih saobražavamo smrti Gospoda Isusa, i na izvestan način izobražavamo NJega u sebi, po rečima svetog apostola. Smrt Gospoda Isusa u telu nosimo (2. Kor. 4,10). No i to biva od velike vere, pošto mi verujemo ne samo da je Hristos vaskrsao nego i da po vaskrsenju ima veliku silu: zato mi i idemo istim putem kojim je On išao, tojest usled toga postajemo braća NJemu, postajemo Hristosi - Υρηζηοὶ γηλόκεζα. O, kako je ogromna vrednost stradanja! ..