Primer takve vere u Hrista, i takvog stradanja za Hrista jeste - sam apostol Pavle. Zaista, u njemu izobiluje i dar vere u Hrista, i dar stradanja za Hrista. Koju to istinu vere on nije odstradao, i za koju nije postradao? koja se to opasnost ustremila na veru Hristovu, a nije udarila na njega? koja
...Više
je to muka, koju on nije radosno uzeo na sebe za napredak vere Hristove? Ima li podviga koji je mogao koristiti propovedi Evanđelja, a da ga on nije pronašao, prigrlio, i svim mu se bićem predao? (sr. 2. Kor. 11,22-32). U ovom svetu zla i greha hrišćani mogu živeti verom u Hrista samo stradajući za Hrista. I oni to s radošću čine. "U svetu imamo nevolje, izjavljuje sveti apostol Pavle, ali nam se ne dosađuje; zbunjeni smo, ali ne gubimo nade; progone nas, ali nismo ostavljeni; obaljuju nas, ali ne ginemo; i jednako nosimo na telu smrt Gospoda Isusa, da se i život Isusov pokaže na smrtnome telu našem. Jer mi živi jednako se predajemo na smrt za Isusa, da se i život Isusov pokaže na smrtnom telu našem (2. Kor. 4,8-11). Iza stradanja za Gospoda Isusa hrišćane očekuje večni život u Gospodu Isusu. To je ono zbog čega oni s radošću podnose sva stradalja za Hrista, i zbog čega su im sve sadašnje brige lake. "Naša laka sadašnja briga donosi nam večnu i od svega pretežniju slavu, nama koji ne gledamo na ono što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi - privremeno, a ono što se ne vidi - večno" (2. Kor, 4,17-18).
Evanđelska je istina: stradanje za veru dar je od Boga. Bez ove se istine ne može biti hrišćanin. Zato je svaki hrišćanin - ispovednik i mučenik. U većoj ili manjoj meri on se uvek muči za Hrista, strada za Hrista; i stradanjem ispoveda Hrista.