Hristovom čoveku, sve što mu se događa, služi na spasenje, naročito stradanje za Evanđelje. Ali spasenje se nikada ne daje čoveku bez pomoći bližnjih. Zato i sam prvovrhovni apostol veruje i zna da će mu se ovo njegovo stradanje zbiti na spasenje molitvom braće po veri. Ali to nije sve, i
...Više
nije dovoljno; to je odavde, sa zemlje, pomoć ljudska. Potrebna je još pomoć odozgo, s neba, pomoć Duha Svetoga, pomoć Trojičnog Božanstva. Jer duša ljudska je tako ogromna i toliko važna, da u njenom spasenju učestvuje i nebo i zemlja, i ljudi i Anđeli i sva Presveta Trojica.
Veliku i bogoljubivu dušu ne mogu povrediti nikakve nevolje ovoga sveta: ni neprijateljstvo, ni kuđenja, ni klevete, ni opasnosti, ni spletke, jer je ona uzišla na visoku goru, kuda ne dosežu strele puštene odozdo, sa zemlje. Takva je bila duša svetog apostola Pavla: nastanjena iznad svih vrhova, na visoravni duhovne filosofije, istinske filosofije - ηῆς ὄληφς θηιοζοθίας. Gonjen carem, blaženi apostol je imao i druge neprijatelje, koji su mu pričinjavali razne jade i klevetali ga žestoko. A on, šta on veli? Evo šta: ne samo ne tugujem zbog toga i ne kunjam, nego se radujem, i radovaću se ne samo sada nego uvek. I može li me snaći neko neprijateljstvo i zavist, a da ne doprinesu mojoj propovedi Evanđelja? "Znam da će mi se ovo zbiti na spasenje vašom molitvom, veli on Filipljanima, i pomoću Duha Isusa Hrista". - Kakvo smirenoumlje u blaženog apostola! Vodeći teške borbe na razlim bojištima on je izvršio bezbroj dobrih dela, i već se nalazio na domaku venca, - ta to je Pavle! šta bi se veće moglo reći od tota? - I on, koji je bezbrojnim podvizima već bio stekao sebi spasenje, piše Filipljanima da će ga oni spasti svojom molitvom, jer će mu se na njihove molitve dati blatodat Duha Svetoga