Poslušnost u Crkvi, tvorenje zapovesti Hristovih je ne mehaničko, automatsko, robotsko, već dobrovoljno, svesno i ljubavno. Tu sve biva iz ljubavi i samom silom ljubavi (sr. Jn. 14,21.23). Poslušnost Hristu u svemu iz ljubavi, – to je vrhovni zakon bogočovečanskog života u Crkvi. Zato je t
...Više
o vrhovni zakon života i u braku. To je prava, istinska, božanska, besmrtna ljubav. Otuda se u braku sve njome rukovodi, njome meri, njome ceni, njome omoćuje. Usavršavanje te ljubavi je beskrajno, jer je ona po svemu božanska. A ničemu božanskom nema kraja.
Glavna odlika te ljubavi je žrtvenost, svežrtvenost. Koji ljubi, svesrdno se i radosno žrtvuje za ljubljenog. Žrtvuje se, da bi mu svojom žrtvom podario i osigurao neprolazna blaga. Primer savršeni: Gospod Hristos. Sav Njegov život, od rođenja pa do vaznesenja, jeste jedna neprekidna žrtva za Crkvu, svežrtveno davanje sebe za nju. Tom svežrtvom On je nju osnovao na Sebi i u Sebi, i dao joj sve božanske svetinje i svete sile, da bi ona pomoću njih spasavala ljude od greha smrti i đavola, i davala im i osiguravala im život večni. Tako svežrtvena ljubav muža za ženu osnov je braka, porodice, te crkve u malome. Izuzetnost i svespasonosnost Hristove bogočovečanske ljubavi se sastoji naročito u tome što je ona ne samo potpuno ovaploćena u telu Crkve nego i proniče sve članove njene, osvećujući ih i spasavajući od svega grehovnog i smrtnog, a ispunjujući ih svim što je božansko, besmrtno i večno.
Obraćajući se mužu, sveti Zlatoust veli: Ti si čuo o velikoj poslušnosti; ti hvališ Pavla i diviš mu se što on, kao neki divan i duhovan učitelj, uređuje naš život. Odlično! Ali čuj šta on zahteva i od tebe: isti primer on navodi i dalje: „Muževi, veli on, ljubite svoje žene kao što i Hristos ljubi Crkvu“. Video si meru poslušnosti? Čuj sada i o meri ljubavi. Hoćeš da se žena pokorava tebi, kao što se Crkva pokorava Hristu? Onda, brini se i sam o njoj, kao Hristos o Crkvi. Makar trebalo žrtvovati dušu za nju, makar trebalo hiljadu puta biti posečen, makar trebalo podneti i pretrpeti svakovrsna stradanja, – nemoj odbiti; no makar i sve to pretrpeo, ne misli da si učinio išta slično onome što je učinio Hristos. Umej da je učiniš pokornom sebi svojom velikom o njoj brigom, ljubavlju, prijateljstvom. Nema veza jačih od ovih, naročito između muža i žene. Slugu je moguće nekada privezati strahom; ali saputnicu života, mater dečiju, vinovnicu svih porodičnih radosti treba privezati za sebe ne strahom i pretnjama, nego ljubavlju i raspoloženošću. Kakav je brak, kada žena trepti od muža? Kakvo zadovoljstvo može uživati muž, koji živi sa ženom kao sa robinjom a ne kao sa slobodnom? Ako što i pretrpiš za nju, ne ropći: jer Hristos to nije radio