Kao tvorevina Božja, vino je „veoma dobro“; ali kada se zloupotrebi, ono odvodi u razuzdanost, u razvrat, u pokvarenost, u propast. Tu je onda kriva zla volja čovekova. Kao uopšte u ishrani: hrana po sebi ne pogani čoveka, jer je od Boga; čoveka pogani njegova greholjubiva volja, koja prej
...Više
edanjem i prepijanjem upotrebljava na zlo i hranu i piće. „Čuvajte se, preporučuje Spasitelj, da kako srca vaša ne otežaju prejedanjem i pijanstvom“ (Lk. 21,34). Od toga srca otežaju i u razvrat padaju. Jesti i piti, to je od Boga; ali što je više od toga – „oda zla je“ (Mt. sr. 5,37). I u ishrani se mora biti evanđelski mudar i razuman; i tu važi sveta reč apostolova: „Živite kao mudri, ne kao nemudri“ (Ef. 5,15). Nerazumna upotreba pića vodi u ludorije, u razvrat. Apostol zabranjuje opijati se, a preporučuje piti „po malo vina stomaka radi i čestih bolesti“ (1. Tm. 5,23). To važi i za hranu: ne žderati, ne prejedati se, a jesti da se održava zdravlje.
Sveti Zlatoust bogomudro rasuđuje: Hoćeš da znaš kad je vino dobro? Čuj reči Svetoga Pisma: Podajte vino onima koji su u tuzi, i silovito piće onima koji su u jadu (Prič. 31,6). I s pravom: jer ono zna ublažiti gorčinu i tugu i odagnati jad. „Vino veseli srce čoveku“ (Ps. 103,15). Kako onda dolazi pijanstvo od vina? Ništa ne može proizvoditi suprotna dejstva sebi. Prema tome, pijanstvo nije od vina nego od neumernosti. Vino nam je dato ne radi čega drugog nego radi zdravlja tela; no i tome smeta neumerenost. A počuj i blaženog apostola koji piše i govori Timoteju: „Pij po malo vina, stomaka radi svoga i čestrh svojih bolesti“ (1. Tm. 5,23). Jer Bog radi toga i satvori naša tela srazmernima i da se s malim mogu nasititi, da bi nas time naučio da smo mi stvoreni radi drugog života – πρός ἑτέραν ζωήν. Takav život On je i hteo da nam da od početka; ali pošto mi sami sebe učinismo nedostojnima njega, On ga odloži, i za vreme te odloženosti ne dopušta nam uživati neumereno; jer čašica vina i jedan hleb dovoljno je da napune želudac čovekov. Jer gospodara nad svima životinjama, čoveka, Bog stvori sa malim telom kome treba daleko manje nego životinjama, pokazujući time ne što drugo nego da bismo hitali ka drugom životu. „Ne opijajte se, veli apostol, vinom, u kome je blud“. Jer vino ne spasava nego pogubljuje, ne samo telo nego i dušu.
„Ispunjavajte se Duhom“. Kako? Rađajući plodove Duha: ljubav, radost, mir, trpljenje, dobrotu, milost, veru, krotost, uzdržanje (Gl. 5,22-23).
Upražnjavajući vrline Duha, čovek se ispunjuje Duhom, Bogom. Prvi dar Duha, „zalog Duha“ daje se svetom tajnom krštenja i miropomazanja. Jer krštenje nije drugo nego rođenje Duhom Svetim (Jn. 3,5). Ko se rodi Duhom, on zatim treba i da raste Duhom, tojest da se sve više ispunjuje Duhom. Tome ispunjavanju sebe Duhom, tome podvigu oduhovljenja sebe nema mere, jer „Bog Duha ne daje na meru“ (Jn. 3,34). Živeći tako, hrišćanin postaje hram Božji, u kome živi Duh Božji. Sveti apostol piše hrišćanima: „Vi ste hram Božji, i Duh Božji živi u vama“ (1. Kor. 3,16; sr. Rm. 8,9). Hrišćanstvo i nije drugo nego život u Duhu Svetom. Po učenju svetih Otaca, zadobijanje Duha Svetoga pomoću svetih tajni i svetih vrlina i jeste cilj hrišćanskog života. Gde se nalazi, i gde zadobija Duh Sveti? U Crkvi, jedino u Crkvi. Dokaz? – Sveta Pedesetnica: sav Duh Sveti, sa svima svetim darovima, sišao na Crkvu, i zanavek ostao u njoj kao duša njena – duša u Bogočovečanskom telu njenom. Tada se ispunila Spasiteljeva reč: reke vode žive potekle su životom i bićem ljudskim (sr. Jn. 7,38-39). Otuda se samo u Crkvi čovek i može ispunjavati Duhom Svetim, i živeti Njime: biti u Duhu, i Duh u njemu. Spas blagovesti Svojim svetim učenicima: „Duh Sveti u vama obitava (boravi) i u vama će biti“ (Jn. 14,17). Punoćom Svoga Božanstva Duh Sveti živi u Crkvi; otuda u njoj svi darovi Duha (sr. 1. Kor. 12,3-13). I sav čudesni i čudotvorni život Crkve kreće se, biva i jeste u Duhu Svetom. Tu „sve čini – πάντα ἐνεργεῖ“ Duh Sveti po Svojoj svemudroj božanskoj vlasti i volji (1. Kor. 12,11).
Zlatousti Duhonosac blagovesti: Alostol veli: „Ispunjavajte se Duhom“. Je li to u našoj vlasti? Da, u našoj. Jer kada laž, kada ljutinu, kada blud, kada nečistotu, kad gramžljivost oteramo od duše svoje; kada postanemo blagi, žalostivi, dušebrižljivi; kada ne bude u nas lakrdijanja; kada sebe načinimo dostojnima, – šta će onda sprečiti Duha Svetog da nam pristupi i doleti? I On će nam ne prosto pristupiti, nego će ispuniti srce naše. A kada unutra u nama bude takva svetlost, onda nam nikakva vrlina neće biti teška, nego laka i prijatna