Sa verom u Hrista uvek ide i ljubav prema Hristu. Raste li vera naša u Gospoda Hrista, istovremeno raste i ljubav naša prema Njemu. Jer vera neprestano otkriva u Hristu sve novija i novija savršenstva i bogatstva i krasote, zbog kojih Ga mi sve više i više volimo. I kao što nema granica veri n
...Više
ašoj u Hrista, tako nema granica ni ljubavi našoj za Njega. Samo su ljudi velike vere „ukorenjeni i utemeljeni u ljubavi“. A ko je u ljubavi Hristovoj ukorenjen i utemeljen, on verom raste u sve božanske beskrajnosti, zaista „raste rastom Božjim“ (Kol. 2,19) „u čoveka savršena, u meru rasta visine Hristove“ (Ef. 4,13), i postaje živi hram Presvete Trojice (sr. Jn. 14,23; Kol. 3,7), jer „Hristos obitava – κατοικεῖ – u srcima verujućih, koji su utvrđeni i ne kolebaju se u ljubavi k Njemu“.
U podvigu vere i ljubavi čovek nikada nije sam, već uvek u društvu „sa svima svetima“. Jer i vera i ljubav privode Gospodu Hristu i onima koji su u Njemu – svetim podvižnicima vere i ljubavi, i sjedinjuju sa Gospodom Hristom i „sa svima svetima“ koji su u Njemu. Drugim rečima, vera i ljubav ujedinjuju čoveka sa svima bićima koja se nalaze u Bogočovečanskom telu Hristovom, Crkvi. Postajući verom i ljubavlju sutelesnik tela Hristovog, čovek i živi „sa svima svetima“, i misli „sa svima svetima“, i veruje „sa svima svetima“, i voli „sa svima svetima“, i moli se „sa svima svetima“. Jednom rečju: živi sabornim životom Crkve. Od takvog blagodatnog življenja „sa svima svetima“, čoveku se čisti i jača duhovni vid, te on sve jasnije raspoznaje i vidi neiskazana bogatstva Gospoda Hrista i Njegovih božanskih savršenstava, urizničenih u čudesnom bogočovečanskom domostroju spasenja. Tu je i dubina božanska, i visina, i širina, i dužina. A to znači: beskrajna i jedna, i druga, i treća, i četvrta.
Kako je moguće poznati Gospoda Hrista, Bogočoveka, Njegov neizrazivi domostroj spasenja sveta? Jedino „sa svima svetima“. U tome domostroju spasenja: i širina je božanski beskonačna i bezgranična, i dužina i dubina i visina. „Koji siđe u najdonja mesta zemlje, to je onaj isti koji i uziđe iznad svih nebesa da ispuni sve“ (Ef. 4,9-10). A to je samo Gospod Hristos Bogočovek: ovaploćenjem – sišao u najdonja mesta prirode ljudske; pogrebenjem – u najdonja mesta ada; vaskrsenjem i vaznesenjem – uzišao sa ljudskom prirodom više sviju nebesa, i uzneo sa Sobom sve svete, sve verne sledbenike Svoje, i uznosi ih neprestano kroz sveti život u svetim tajnama i svetim vrlinama. „Dubine Božje = τὰ βάθη τοῦ Θεοῦ“ (1. Kor. 2,10) prisutne su sve u bogočovečanskom domostroju spasenja Gospoda Hrista: prisutne i u njegovoj širini, i u njegovoj dužini, i u njegovoj dubini, i u njegovoj visini. A u te „dubine Božje“ uvode nas i kroz njih vode samo sveti duhonosci (sr. 1 . Kor. 2,10 -16 ), čiji je duh sav ispunjen Duhom Svetim, i vođen i rukovođen Njime.
I mi jedino u blagodatnoj zajednici „sa svima svetima“ možemo to razumeti, i to postupno i postepeno po meri vere naše i evanđelskih podviga naših. A ti sveti duhonosci, gde su? U Bogočovečanskom telu Hristovom, Crkvi: u njenim beskrajnim božanskim dubinama i širinama i visinama i dužinama. Potpuno sjedinjeni sa Bogočovekom blagodatnim sjedinjenjem, oni žive onim što je Njegovo, i imaju ono što je Njegovo, i znaju Njegovim znanjem, jer sabornim umom Crkve umuju, i sabornim srcem Crkve osećaju, i sabornom voljom Crkve hoće, i sabornim životom Crkve žive: sve njihovo ustvari je najpre Njegovo, i uvek Njegovo, a oni uvek svoji sebi samo preko Njega i Njime. A ta bezdana božanska dubina, i ta beskrajna božanska visina, i ta bezgranična božanska širina, i ta beskonačna božanska dužina domostroja spasenja i bogočovečanskog bića Crkve može smestiti sva ljudska i anđelska bića u svima svetovima, samo pod uslovom vere u Gospoda Hrista i ljubavi prema Gospodu Hristu kao Spasitelju i Tvorcu i Sudiji.