19-22
Učlanjeni preko Bogočoveka u sveto telo Crkve, bivši neznabošci žive zajedno sa svetima, sažitelji su svetima: žive istim životom, istim božanskim silama, istim svetim tajnama, istim svetim vrlinama, istim Evanđeljem, istom Ljubavlju, istom Istinom, istom Pravdom, isti
...Više
m Duhom. To ih približava Bogu, orođuje sa Bogom, i oni postaju „domaći Bogu“, članovi svete porodice Božje; nebo im je kuća kao i zemlja, jer je Crkva nebozemno biće, i u njoj njihova „večna kuća“ (sr. 2 . Kor. 5,1 ). Njima više ništa Božje nije tuđe; što je Božje, njihovo je, jer su deca Božja, sinovi Božji; a kad su sinovi Božji, onda su naslednici Božji a sunaslednici Hristovi (Gl. 4,7; Rm. 8,17). Život u Crkvi je uvek saboran, uvek „sa svima svetima“ (Ef. 3,18), te čovek u svojim evanđelskim podvizima ima podrške od svetitelja. Ako se moli, oni sudeluju u njegovim molitvama; ako posti, oni čine to isto; ako strada za veru, oni mu sastradavaju. U svemu i po svemu on je njihov sažitelj, a oni – njegovi. Zato mu niko i ništa ne može nauditi: ni gonjenje, ni glad, ni golotinja, ni mač, ni strah, ni smrt, ni život, ni sile, ni sadašnjost, ni budućnost, ni druga kakva tvar, jer u svemu tome on pobeđuje sa svima svetima pomoću Gospoda Hrista (sr. Rm. 8,35-39).
Crkva je duhovna građevina: krajeugaoni kamen je Gospod Hristos, temelj su Apostoli i Proroci. Ona sva raste Hristom i na Hristu, raste Njegovim stvaralačkim bogočovečanskim silama. U njoj – Gospod Hristos je svudaprisutan: On je apostolstvo Apostola, On – proroštvo Proroka, On – svetiteljstvo Svetitelja, On – vera verujućih, On – ljubav ljubećih, On – pravda pravednih, On – krotost krotkih, On – smernost smernih, On – sve i sva u svakome koji se podvizava i spasava. Hrišćani su „živo kamenje“ koje se uzidava u duhovnu građevinu Crkve (sr. 1 . Ptr. 2,5 ), i to uvek „sa svima svetima“, a na temelju Apostola i Proroka (sr. 1 . Kor. 3,9-17)· Jer se ne može postati Hristov, „domaći Bogu“, a da se ne živi zajedno sa svima svetima, i da se ne veruje, misli i oseća zajednički, saborno sa Apostolima, Prorocima i ostalim Svetiteljima. Da bismo rasli u sve visine Hristove, moramo se najpre nazidati „na temelju Apostola i Proroka“, i njihovim životom živeti, i njihovom verom verovati, i njihovom ljubavlju voleti, i njihovom se molitvom moliti. Jer mi Hrista ne bismo poznali bez svetih Apostola, niti Duha Svetoga primili bez njih. Da nije njih, ne bi bilo ni Crkve: jer je Crkva preko njih postala Crkvom, i Duh Sveti preko njih postao duša Crkve i dat zanavek Crkvi, i Gospod Hristos preko njih objavio svetu Sebe i Svoje Evanđelje. Na tome temelju raste Crkva Hristom, njegovom božanskom silom, raste kao nerazrušivi sveti hram u Gospodu. Svaki koji apostolskom verom uzida sebe u taj sveti hram, postaje i sam – „stan Božji u Duhu“. Da , u Duhu Svetom. Jer samo u tako svetom obitalištu obitava Trisveto Božanstvo. Tako , jedino u Crkvi čovek postiže svoje večno naznačenje: postaje obitelj Svete Trojice (sr. 1 . Kor. 3,17 ).
Sveti apostol naročito naglašava: „U kome se i vi zidate zajedno za stan Božji u Duhu“. Čime verni to zidaju sebe? – Svetim evanđelskim podvizima vere, molitve, ljubavi, posta, nade, krotosti, smernosti, trpljenja, i ostalim vrlinama, kao i svetim tajnama. Ali i to zidanje sebe za stan Božji oni ne obavljaju sami, već uvek „zajedno“ sa svima svetima