Obrezanje je, naime, bilo obrazac krštenja. Jer kao što se obrezanjem odseca deo tela koji nije koristan, već predstavlja beskoristan suvišak, tako i krštenjem odsecamo sebe od greha. Jasno je, pak, da greh predstavlja suvišak želje a ne korisnu želju. Jer nemoguće je da neko bez ikakve že
...Više
lje bude, ili da ne okuša nikakvo uživanje; no nepotrebnost uživanja, odnosno beskorisna želja za uživanje, to je greh, koji sveto Krštenje odseca pružajući nam kao znak časni Krst na čelo. No taj znak nas ne razdvaja od drugih naroda - jer svi narodi su primili krštenje i zapečaćeni su znakom krsta - nego, unutar svakoga naroda razdvaja verne od nevernih. A pošto je, dakle, otkrivena sama istina, tada obraz i senka istine nemaju više nikakvog smisla. Prema tome, suvišno je sada obrezivati se, i protivno svetom krštenju; Naime..."Onaj koji se obrezuje dužan je sav zakon tvoriti", jer i Gospod je obrezan da bi ispunio zakon; a sav zakon i Subotu Gospod je držao da bi ispunio i ustanovio zakon. Međutim, od trenutka kada je Hristos kršten i kada se Duh Sveti javio ljudima, silazeći na Njega u vidu goluba, od tada se počelo propovedati duhovno služenje i život, kao i carstvo nebesko