22-23
Nasuprot delima telesnim stoje dela duhovna. Dela Duha Svetoga su suprotna delima tela. Kada se Duh Sveti blagodaću svetih tajni useli u srca naša, onda On oblagodaćenim duhom našim i voljom našom rađa rodove duhovne, oplođuje ljudsku prirodu našu božanskim dobrom, svet
...Više
ošću, istinom. A šta je rod Duha, plod Duha? Rod Duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljenje, blagost, dobrota, vera, krotost, uzdržanje, i sve ostale svete vrline evanđelske. Da, svete vrline su od Duha Svetoga koji živi u nama kroz svete tajne krštenja, pričešća, pokajanja i dr. A Duh Sveti živi u nama kada Mu dobrovoljno predajemo i dušu svoju i savest i volju i um i sve svoje kroz dobrovoljne podvige svoje: podvige vere, molitve, posta, krotosti, smernosti, ljubavi, trpljenja … I kada mi ispunjujemo sebe Duhom Svetim i blagodaću Njegovom, i svetim vrlinama svojim rađamo duhovne, besmrtne plodove, nama onda nije potrebno nikakvo rukovodstvo starozavetnog Zakona. Rađajući večne rodove Duha, mi pokazujemo da je Duh Sveti životvorna i delotvorna sila našega duha, koji u Duhu Svetom ima i svoju večnu istinu, i svoju večnu pravdu, i svoju večnu ljubav, i svoj večni život, i svoje večno carstvo, i sve svoje večne vrednosti i sile. Našta će mu onda propisi starozavetnog Zakona? Oni mu nisu potrebni ni da po njima živi, ni da po njima bude suđen i cenjen.
Duh čovekov uopšte daleko je od svoje punoće i svoga savršenstva, i nesposoban je da ih postigne i ostvari, dok se ne sjedini sa Duhom Božjim, Duhom Svetim. Tek kad se počne ispunjavati Njime kroz svete tajne i svete vrline, on polazi putem svog prirodnog i bogonaznačenog usavršavanja; i ide tim putem postepeno, po meri svoga truda u svetom evanđelskom životu, životu „po Duhu“. Postepeno ispunjujući sebe Duhom Svetim, duh čovečji postepeno postiže punoću svoga bića, jer se bogati nepropadljivim bogatstvima Duha Svetoga. Uvek se osećajući siromašan duhom, hrišćanin se stalno trudi kroz svete podvige da sebe obogati Duhom Svetim, jedinim bogatim i vaistinu svebogatim Duhom. U samoj stvari, hrišćanin stalno prinosi duh svoj na žrtvu Duhu Svetom, stalno vrši samožrtveni podvig kroz svete vrline vere, ljubavi, posta, molitve, uzdržanja, krotosti, blagosti, dobrote, radosti; a Utešitelj Blagi uzvraća mu to stostruko i hiljadostruko, jer mu za te njegove nesavršene podvige i vrline daje svete, božanske, večne vrline: božansku ljubav, božansku blagost, božansku dobrotu, božansku radost, božanski mir. Jer savršena vera, savršena ljubav, savršena molitva, savršeni post, savršena smernost, i svaka savršena sveta vrlina jeste dar Duha Svetoga (sr. 1. Kor. 12,1-13), rod, plod Duha Svetoga. Božanski plod i rod na zemaljskoj njivi duha čovekova