Namena je Mojsijevog zakona da ljude vodi ka Hristu, kao ka jedinom pravom cilju njihovog postojanja, ne samo u ovom svetu nego i u svima svetovima: jer sve što je vrednosno u ljudskom biću, nalazi svoju božansku i čovečansku punoću i ostvarenje u Hristu Bogočoveku. Vodeći i privodeći ka Hr
...Više
istu, Zakon potpuno ispunjuje svoju dužnost. Jer šta je njegova dužnost? Privesti Spasitelju, i u Njemu – spasenju, opravdanju. Izvršivši tu dužnost, Zakon prestaje, jer „Hristos je svršetak zakona: koji ga veruje, opravdan je“ (Rim. 10,4). Tako nam Zakon bi voditelj ka Hristu, vaspitač ka Hristu – παιδαγωγὸς εἰς Χριστόν, da se verom opravdamo. Verom Hristovom. A šta sadrži u sebi vera Hristova? Spasenje od greha, smrti i đavola; a spasenje se postiže čovekovim ohristovljenjem, oboženjem, obogočovečenjem, otrojičenjem pomoću svetih evanđelskih tajni i svetih evanđelskih vrlina. A u tome, jedino u tome je opravdanje ljudskog bića, ljudskog života, ljudske savesti, svega što se čovek zove. Savest je zato u tebi, čoveče, da ti bude voditelj ka Hristu; i razum je zato u tebi, i volja, i srce – da ti budu voditelji ka Hristu, i? da te predadu Njemu verom u Njega: da bi te On obnovio i preobrazio i učinio novim, nebeskim čovekom, čovekom po Bogočoveku i Bogočovekom, po Njegovom liku i obliku (sr. Kol. 3,10). Jer se samo Bogočovekom postaje pravi čovek, istinski čovek, potpun čovek, besmrtni čovek, večni čovek, savršeni čovek. Jer samo Bogočovekom i savest čovekova postaje čista, savršena, te tako sposobna da ga vodi putevima božanskog usavršavanja. Jer samo Bogočovekom i razum čovekov postaje čist i zdrav i obnovljen, te tako sposoban da misli o onome što je na nebu, u Hristu Isusu, i da čoveka vodi svemu večnom i besmrtnom. Tako i volja i srce, i sve što je čovekovo samo Bogočovekom postaje sveto, besmrtno, savršeno, večno