3 Blagodat vam i mir od Boga oca i Gospoda našega Isusa Hrista,
Kopirano
Komentari
Kao što je alostolstvo od Gospoda Hrista, a preko Njega od Boga Oca, tako je isto i blagodat i mir: poreklo im je, i sva sadržina, od Hrista Bogočoveka i Boga Oca. Šta je blagodat? Blagodat je zbir svih božanskih milosti, božanskih darova i božanskih sila, koje je Jedini Čovekoljubac, Bogoč...
Više
ovek Hristos, darovao rodu ljudskom, izvršivši pomoću njih spasenje roda ljudskog od greha, smrti i đavola, i neprestano vršeći pomoću njih spasenje svakog čoveka posebno u Crkvi Svojoj, sve tako do Strašnog suda. Sav Bogočovečanski domostroj spasenja nije drugo do „blagodat Božja koja spasava sve ljude“ (Tit. 2,11). Ta blagodat je po prirodi svojoj sva bogočovečanska, jer je sva od Bogočoveka Hrista, pošto je On jedini Spasitelj roda ljudskog, i nema drugog bića među svima bićima na zemlji, na nebu, pod zemljom, koje bi moglo biti Spasitelj rodu ljudskom. Zato što je Bogočovek jedini Spasitelj ljudi pod nebom, jedina je i blagodat koja spasava – blagodat bogočovečanska. Ako bi se sve blagovesti koje je Gospod Hristos doneo našem zemaljskom svetu mogle sabrati u jednu Sveblagovest, onda je ta Sveblagovest – blagodat Gospoda Hrista. Zato sveti tajnovidac i blagovesnik objavljuje da je ta Sveblagovest, izuzetno nova i novozavetna stvarnost u zemaljskom svetu, poreklom i bićem sva od Gospoda Hrista: „Blagodat postade od Isusa Hrista“ (Jn. 1,17). Sa tog razloga se blagodat i naziva „blagodat Isusa Hrista“ (1. Kor. 16,23; 2. Kor. 13,13; Gal. 6,18; Flb. 4,23; 1. Sol. 5,28). Ustvari, u toj blagodati je svo Evanđelje Bogočovekovo; i obratno: u Bogočovekovom Evanđelju je sva blagodat. Kao što nema blagodati van Bogočoveka, tako nema Evanđelja van blagodati. Blagodat je sva evanđelska, Evanđelje je svo blagodatno (sr. Kol. 1,5-6). Evanđelje se može imati samo blagodaću, i blagodat se može imati samo Evanđeljem. Evanđelje je – „Evanđelje blagodati Božje“ (D. A. 20,24). A i jedno i drugo, i Evanđelje i blagodat, može se imati samo jedinim istinitim Bogom i Gospodom – Bogočovekom Hristom (sr. 2. Tim. 1,9-10). Otuda i celokupno hrišćanstvo nije drugo do blagodat Gospoda Isusa Hrista (2. Tim. 1,9-10). Zato se samo kroz Gospoda Hrista prima „blagodat na blagodat“ (Jn. 1,16): njoj nema mere, sva je beskrajna i bezgranična, jer je sam Tvorac njen, Bogočovek Hristos, beskrajan i bezgraničan, pošto je istiniti Bog (sr. Ef. 2,7; 1,7). Sva sila apostolstva je u toj blagodati, i sva sila svih svetih apostola skupa i svakog posebno (sr. D. A. 4,33; 14,26; 15,40; Gal. 1,15-16; 2,9). Sva vera hrišćanska jeste življenje u blagodati i po blagodati (sr. D. A. 13,43; 18,27; 20,32; 1. Kor. 1,4; 2. Kor. 1,12; Ef. 4,7); verom se ulazi u ovu blagodat (Rim. 5,2); spasenje biva „blagodaću Gospoda Isusa Hrista“ (D. A. 15,11). Blagodat je sila, svemoćna sila apostolstva, a nju ima i daje jedino Gospod Hristos (sr. Rim. 1,5; 15,15; 1. Kor. 3,10). Bogočovečanska blagodat je po svemu božanska, i zato u svemu jača od svakoga greha posebno i od svih grehova ukupno. I ta „blagodat Božja izobilno se izli na mnoge blagodaću jednoga čoveka Isusa Hrista“ (Rim. 5,15): bogočovečanskim podvigom spasenja Gospod Hristos izli tu blagodat na rod ljudski. U toj blagodati je sila koja pobeđuje smrt i sve smrtno i obezbeđuje ljudima besmrtnost i život večni kroz Isusa Hrista Gospoda našeg (Rim. 5,21). Kada sveti apostol Pavle hoće da objasni sebe, svoje apostolstvo, i silu i svemoć svoga apostolstva, on izjavljuje: „Po blagodati Božjoj jesam što jesam“ (1. Kor. 15,10). Služba apostolstva je „služba blagodati Božje“ (Ef. 3,2; sr. 3,7-8).

Želeći galatijskim crkvama „blagodat od Boga Oca i Gospoda našeg Isusa Hrista“, sveti apostol Pavle im u isto vreme želi i „mir od Boga Oca i Gospoda našeg Isusa Hrista“. Kakav je to mir? To je mir koji nastaje kada prestane rat sa Bogom i Gospodom Hristom. A ljudi ratuju sa Bogom, čime? Gresima. Greh je čovekovo neprijateljstvo prema Bogu, i rat sa Bogom. No u isto vreme, greh je neprijateljstvo čoveka samog prema sebi samom, i rat sa samim sobom. Rat koji je čoveku doneo, i uvek donosi, smrt, jer „greh sazrevši rađa smrt“ (Jak. 1,15). Tako se neprijateljstvo čovekovo prema Bogu izvrnulo u čovekovo samoubistvo. Ali i greh i smrt imaju iza sebe tvorca svog – đavola: jer je greh poreklom i suštinom od đavola, zato što „đavo greši od početka“ (1. Jn. 3,8). Greh je izum i tvorevina đavola, a kroz greh i smrt. Otuda sveti apostol Pavle, želeći Galatima „mir od Boga Oca i Gospoda našeg Isusa Hrista“, ustvari im želi pobedu nad grehom, smrću i đavolom, oslobođenje od greha, smrti i đavola. A tu pobedu, a to oslobođenje daje samo Jedini Pobeditelj greha, smrti i đavola – Gospod Hristos. I time stvara mir čoveka prema Bogu: čovek živi u miru sa Bogom kroz pobožan i svet evanđelski život. Sav domostroj spasenja, izvršen Bogočovekom Hristom, sastoji se u toj pobedi nad grehom, smrću i đavolom, i u tom oslobođenju od tog trostrukog ropstva. Crkva Hristova u svetu, kao Bogočovečansko telo Hristovo, i ima u sebi te večne božanske sile Bogočovekove, i daje ih vernima da pobeđuju u sebi svaki greh, svaku smrt, svakog zloduha. Te večne božanske sile u Crkvi jesu: svete tajne i svete vrline. Živeći u njima i po njima, hrišćani vaspostavljaju mir najpre između sebe i Boga, pa onda između samih sebe.

Zato što je Svojim bogočovečanskim podvigom spasenja dao rodu ljudskom taj pravi i jedini istinski mir koji oslobađa čoveka greha, smrti i đavola, Gospod Hristos se i naziva „mir naš“ (Ef. 2,14). Zato se On s pravom naziva „Bog mira“ (Rim. 15,35; Flb. 4,9; 1. Sol. 5,22; Jevr. 13,20), „Gospod mira“ (2. Sol. 3,16), a Njegovo Evanđelje – „Evanđelje mira“ (Ef. 6,15). U samoj stvari, Gospod Hristos je jedini istinski mirotvorac u svima čovečanskim svetovima: jer On krstom Svojim pomiri sa Bogom sve, bilo na zemlji ili na nebu (Kol. 1,19-22). Jedino Njime, verom u Njega, životom po Njemu, mi imamo mir s Bogom, Sveti apostol zato i blagovesti: „mi imamo mir s Bogom kroz Gospoda Isusa Hrista“ (Rim. 5,1). Taj mir po svemu „prevazilazi svaki um“ ljudski (Flb. 4,7), i s pravom se naziva „mir Božji“ (Kol. 3,15). Izuzetnost i jedinstvenost toga mira naglašava sam Gospod kada na Tajnoj Večeri otkoiva i svetu tajnu bogočovečanskog mira, i govori: „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam: ne dajem vam ga kao što svet daje, da se ne plaši srce vaše, i da se ne boji“ – ni greha, ni smrti, ni đavola. „Ovo vam kazah da u meni mir imate“ (Jn. 14,27; 16,33): jer van mene i bez bene na vas vojuje greh, koji vas svaljuje u sve smrti, a kroz njih u carstvo svih zlih duhova – pakao
Sv. Justin Ćelijski
Sv. Justin Ćelijski
(1894 - 1979)
Analiza
Pretraga