15-16
Ali, sve je to palo, i bespovratno propalo, kada ugledah vaskrslog Gospoda Isusa u neiskazanoj svetlosti koji mi se iznenada javi na putu za Damask. Tada? Tada sam svim bićem osetio: da je sva istina u vaskrslom Gospodu Isusu, sva pravda, sva besmrtnost, sva sila, sva moć, sav
...Više
Bog, sva večnost, sve vrednosti, sve ono radi čega stoji i postoji i čovek, i zemaljski svet, i svi svetovi. Tim javljanjem, i mnogim drugim javljanjima svojim meni nedostojnom, Gospod Hristos me je osvojio zauvek, za sve živote i za sve večnosti. On me je ne samo naučio Svome Evanđelju i ulio ga u mene, već je sa svima Svojim božanskim silama, božanskim svesilama, ušao u mene, uselio se u mene verom mojom u Njega (sr. Ef. 3,17), ljubavlju mojom za Njega, i ja više ne živim, nego u meni živi Hristos (Gal. 2,20). O! ta šta ću ja sebi, kada je tu čudesni Gospod Hristos? Tek sa Njime i kroz Njega ja sam osetio sveslatku radost života i postojanja, radost što sam čovek. A dotle? Ne, neću ništa svoje! ni sebe neću bez Njega! neću život bez Njega, neću istinu bez Njega, neću ljubav bez Njega, neću pravdu bez Njega, neću besmrtnost bez Njega, neću večnost bez Njega, neću svet bez Njega, neću čoveka bez Njega, neću nebo bez Njega, neću raj bez Njega, neću Boga bez Njega! O, i istina, i ljubav, i pravda, i besmrtnost, i večnost, i nebo, i raj, i svet, i čovek, i Bog – sve su to tamnice, tamnice, tamnice, ako u njima nema sladčajšeg Gospoda Isusa da večnom sladošću zasladi njihovo biće, njihovo srce: srce istine, srce ljubavi, srce večnosti … I da božanskim smislom osmisli njihovo biće i postojanje. Bez čudesnog Gospoda Hrista: i istina je muka i prokletstvo, i pravda je muka i prokletstvo, i večnost je muka i prokletstvo, i sav život je muka i prokletstvo, sav život na zemlji, sav život na nebu, svi životi koliko ih ima u vidljivim i nevidljivim svetovima. A to, sve to ja sam zanavek osetio „otkrivenjem Isusa Hrista“: On mi je otkrio i večnu prirodu istine, i večnu prirodu pravde, i večnu prirodu večnosti, i večnu prirodu čoveka i svih svetova vidljivih i nevidljivih. A u svemu tome i kroza sve to – ono najvažnije i najglavnije: večnu prirodu Jedinog istinitog Boga i Gospoda. I u mene slabog i bednog čoveka On je svemilostivo uselio svu Svoju božansku ljubav, i istinu, i pravdu, i večnost. I ja sam progledao svim očima duše i uma i srca i savesti i tela, i ugledao, zanavek ugledao i uvideo: da je Hristova istina – Jedina Istina, jedina Sveistina; Hristova pravda – Jedina Pravda, jedina Svepravda; Hristova ljubav – jedina Ljubav, jedina Sveljubav; Hristova večnost – jedina Večnost, jedina Svevečnost; Hristovo Evanđelje – jedino Evanđelje, jedino Sveevanđelje. I u njima – jedini pravi život i ljudi i anđela, i Boga. Da, i Boga. Jer njime živi i sam Bog = Gospod Isus Hristos. Sve je to isključivo Njegovo, a postalo je i naše, otkako je On, nadnebesni Bog, postao čovek, i živeo među nama na zemlji kao Bogočovek, i ostao takav u Crkvi kao Bogočovečanskom telu Svom. Očovečiviš se, On je prirodi ljudskoj dao sve Svoje božanske sile i savršenstva. I jedino Njime i u Njemu priroda ljudska je našla svoj večni božanski smisao, i cilj, i život, i besmrtnost, i večnost.
Sve sam to doživeo kroz otkrivenje Gospoda Isusa Hrista: i evo, sve je to u meni živo i delatno. Bog me priziva blagodaću Svojom, da javi Sina Svoga u meni – Gospoda našeg Isusa Hrista, Boga: da javi u meni Njega, večnoga Boga, ne samo Njegovu Istinu, jer On kao Bogočovek – i jeste sva Istina, jer On – i jeste sva Pravda, jer On – i jeste sva Ljubav, jer On – i jeste sva Večnost. Vascelo čudo Njegovog jedinstvenog čovekoljublja i sastoji se u tome što je On, beskrajni Bog i Gospod, postao čovek, i što se po smernosti Svojoj, a radi vere naše, blagodaću useljuje sav u nas ljude. Pa i u mene nedostojnog. A kad je On u čoveku, je li onda išta drugo potrebno čoveku? Sa Njime, ja imam sve i sva što mi kao ljudskom biću treba za život u ovome svetu, i za večni život u svima svetovima kroz koje On vodi. Za večni život imam svu večnu istinu = Njega Bogočoveka; za večni život imam svu večnu pravdu = Njega, svu večnu ljubav = Njega, sve večne božanske sile = Njega. Našta mi onda ljudi? Zašto bih ja pitao ljude, pitao telo i krv o istini, o pravdi, o životu, kada je sa mnom i u meni jedini istiniti Bog i Gospod = On: Put i Istina i Život (Jn. 14,6). Kao Bog istiniti i živi, Gospod Hristos mi je pri prvom javljanju dao sve to, i ja sam odmah svim bićem svojim osetio da mi ništa više ne treba sem Njega i Njegovog Evanđelja. Zato ni tada ne pitah tela i krvi, ne pitah ljude