14-15
Kakva čudesa evanđelska čini milosrđe! Kolike duše, ne samo potresa, nego i ushićuje, i zadrži ih u molitvenoj zahvalnosti Bogu. Čujte, za vas se zahvaljuje Bogu! O, da retke časti, i retke radosti biti milosrdan! Iako vi skrivate svoje milosrđe, – to je sasvim evan
...Više
elski – iako ga ne činite da vas ljudi vide, ipak ono najsigurnijim putem odlazi do Boga. Kako?
Molitvama za vas ovih kojima činite milosrđe. Jer oni, osećajući blagodati vašeg milosrđa, uviđaju da je „premnogo blagodati Božje na vama“. Vaša majušna srca postala su šira od neba, nesumnjivo šira, mnogo su mogla da smeste toliku blagodat Božju. Čega se sve udostojila ljudska priroda dolaskom čudesnog Gospoda Hrista u naš bedni zemaljski svet!
Sve sam dar do dara, blagodat do blagodati. I sve se to sliva u jedan neiskazani, jedinstveni, sveobuhvatni dar: Bogočoveka Hrista. Istina, svaka hristolika vrlina, bila to ljubav, ili milosrđe, ili dobrota, neiskazani je dar Božji. A kakav tek dar sve one skupa sačinjavaju!
I mi smo dužni da za svaki takav dar neprestano zahvaljujemo svemilosrdnom Bogu i Gospodu. Jer na taj način pretvaramo sebe u bogočežnjiva i bogoradosna bića. Sa tih razloga mudro je, i prirodno je ushićeno stati uz svetog apostola i izjaviti: „A hvala Bogu na njegovom neiskazanom daru“.