„Ali se osećamo sigurni, i više volimo otići iz tela, i biti sa Gospodom“. Vođeni verom, mi smo sigurni da idemo ka Gospodu, kroz ovaj svet ka Gospodu. Put je nesumnjivo težak, jer su mnoge zamke na njemu, mnoge prepone, mnoge provalije, – sve delo neprijatelja Hristovih i naših, bili to
...Više
nevidljivi demoni ili hristoborni ljudi. Probijajući se verom kroz sve te nevolje iskušenja i muke, mi se osećamo sigurni, mi se ne bojimo, mi smo dobre volje, mi smo hrabri, ali „i više volimo otići iz tela, i biti sa Gospodom.“ Jer tamo neće biti ovih muka i nevolja; tamo ćemo biti van opasnosti koje mogu zagroziti našem spasenju, našoj besmrtnosti. U telu vredi živeti smo ako taj život vodi Hristu kroz spasenje.
Zamislite: u mukama „mi se osećamo sigurni“; hiljade nas smrti napadaju, i mi se hrišćani osećamo sigurni; u ranama, u tamnicama, u teskobama, u progonjenjima „mi smo dobre volje“ (sr. 2 Kor.12,10). Ništa hrišćane ne može izbaciti iz ravnoteže, ni uplašiti: nikakve muke, nikakve pretnje, nikakve smrti. Jer je u njima i sa njima Pobeditelj svih smrti. Zato su hrišćani najhrabrija bića u rodu ljudskom za sva vremena. Svet nije video tako neustrašive junake. A oni su takvi, jer je u njima Jedini Neustrašivi, i Svepobedni Pobedilac. U svemu pobeđujemo pomoću Onoga koji nas ljubi (Rm. 8,37), nesumnjivo ljubi, ustvari jedini On i ljubi, jer je pobedio smrt za nas i umesto nas, i stalno je pobeđuje u nama za nas i umesto nas. I daje nam svoju božansku besmrtnost i život večni. A to je vrhunac ljubavi. Nema veće ljubavi od te; zemlja je ne zna; sve što mi ljudi nazivamo ljubavlju, upoređeno sa Hristovom ljubavlju, liči na mržnju. Zato Gospod Hristos svoju ljubav smatra novom ljubavlju, i svoju zapovest o toj ljubavi naziva novom zapovešću (sr. Jn. 13,34-35).