Bez tog nebeskog stana hrišćanin se oseća go, neobučen u svoje večne haljine, koje nikakva smrt ni greh ne može poderati, ii ovetšati, ni sastariti. Telo, u koje je obučena duša njegova na zemlji, razderano je kao zavesa od moljaca grehova i crva strasti. I oseća hrišćanin da to nije dos
...Više
tojna odeća duše nebeske i nebočežnjive. Ustvari, to su rite, u koje je obučena nebeska carica. Zar da je ne bude stid od tih rita?
Njoj priliči samo bogotkana haljina, satkana od Boga preko našeg truda pomoću nebeskih vrlina evanđelskih. U tu odeću mi se hrišćani oblačimo svojim evanđelskim podvizima.
Duša, obuče li sebe u neprekidnu molitvu, gle, obukla se u svoj nebeski stan: nije gola, da bi je iskušenja i strasti i demoni satirali, zlostavljali, rušili. Isto tako, obuče li sebe u evanđelsku ljubav, krotost, trpljenje, smernost, post, dobrotu, svim tim ona oblači sebe u blistave i besmrtne i večne haljine nebeske, nevidljive i nepoderljive i nestarive, jer su od materije koju ni moljci ni crvi ne mogu nagristi, ni lupeži ukrasti.
Jedino obučen u svoj nebeski stan, čovek se ne oseća na zemlji go, tojest ne stidi se što je čovek: – savladao je svoje strasti i grehe, i dušu i telo potčinio evanđelskim zakonima života, te zna kuda ide, radi čega živi, i zbog čega se podvizava. Zato sveti apostol i veli: „Samo da se obučeni, ne goli nađemo!“ Ne obuče li dušu svoju u nebeski stan, zar se hrišćanin, i čovek uopšte, ne oseća go, odnosno, zar se njegova duša, ta carica nebeska, ne oseća naga, izložena napastima svih smrdljivih strasti, grehova i smrti? Ne obučemo li sebe, i telo i dušu, i savest, u nebeske vrline evanđelske, u njihove svete božanske sile, onda i telo naše i duša naša i savest naša lako postaju plen nečistih misli, prljavih osećanja, ubitačnih iskušenja, uopšte svih vidljivih i nevidljivih neprijatelja roda ljudskog. Bez evanđelskih vrlina, mi smo bez štita i oklopa, i svaka nas strela zla i iskušenja može ustreliti, raniti, pa i ubiti. A čovek? Čovek je sav, i telom i dušom, sazdan za besmrtnost i život večni (sr. Prem.Sol. 2,23).
I Gospod Hristos je došao da spase celog čoveka, i dušu i telo njegovo, zato je i uzeo na sebe ne samo dušu čovečju nego i telo: da obojima da besmrtnost i život večni. Kao Spasitelj celog čoveka, On spasava i dušu i telo od smrti i greha, zato je i vaskrsao telom, i uzneo se sa telom; i tako osigurao spasenje i besmrtnost i telu i duši ljudskoj. Otuda je naš hrišćanski cilj: da i telo i dušu obučemo u Hristovu besmrtnost: da telo naše obučemo u telo Hristovo, i dušu našu u dušu Hristovu. To sve biva kada postanemo članovi tela Hristovog, Crkve. Onda se oblačimo u Hrista krštenjem, svetim pričešćem, i ostalim svetim tajnama i svetim vrlinama: oblačimo telo na telo i dušu na dušu, smrtno u besmrtno. Stoga sveti apostol i blagovesti: