Samo Bog u Hristu, tojest samo Bogočovek mogao je pomiriti svet sa Bogom, uklonivši greh koji je stajao između nas i Boga. Na koji način? Oprostivši nam grehe, i to oprostivši nam svima: rodu ljudskom, svetu. Jer mi, požudno greholjubivi, nikada se sami ne bi mogli osloboditi greha, smrti i �
...Više
�avola. Samo bezgranično čovekoljublje Jedinog Čovekoljubca, Gospoda našeg Isusa Hrista, uzelo je na sebe greh sveta, i tako nas je On pomirio sa Bogom.
To je čudesni Spasitelj učinio celokupnim svojim bogočovečanskim životom, a najpre svojom krsnom smrću. Iz bezgraničnog čovekoljublja svog Gospod Hristos je dobrovoljno primio krsnu smrt, i „krstom“ ubio neprijateljstvo naše prema Bogu (sr. Ef. 2,15), tojest ubio grehe našeg čovečanskog sveta ubio ih svojim Božanstvom kroz dobrovoljnu žrtvu tela svog. Njegova božanska sila, koja po samoj prirodi svojoj ne trpi greh i uništava ga čim ga se kosne, ubila je na krstu naš greh i našu smrt i našeg đavola.
I tako nas je bezgrešni Bogočovek pomirio sa Bogom: „umirivši krvlju krsta njegova, kroza nj sve, bilo na zemlji ili na nebu“ (Kol. 1,20). A najgore ljude, koji su kroz grehe svoje, kroz zla dela svoja, kroz zle misli svoje, bili neprijatelji Bogu: „I vas koji ste nekad bili odlučeni i neprijatelji kroz pomisli u zlim delima, sada vas pomiri u telu mesa njegova smrću njegovom“ (Kol. 1,21). Sa ciljem?
„Da vas svete i besprekorne i bez krivice izvede preda se“ (Kol. 1,22). Na koji način? „Ako samo ostanemo u veri utemeljeni i čvrsti, i nepokretni od nade Evanđelja“ {Kol. 1,23).
Jasno je: čudesni i nezamenljivi Spasitelj svojom dobrovoljnom krsnom smrću izvršio je službu pomirenja nas sa Bogom. A mi, kako usvajamo plodove te službe, kako konkretno dokazujemo naše pomirenje sa Bogom? Uklanjanjem grehova iz sebe, koji neprijateljuju iz nas k Bogu. A to s uspehom činimo „ako samo ostanemo u veri utemeljeni i čvrsti, i nepokretni od nade Evanđelja“ (Kol. 1,23), tojest ako živimo evanđelski.
Svojom službom pomirenja Gospod Hristos je metnuo u nas „reč pomirenja“, koju mi treba da pretvorimo u svoj život, u svoj podvig, i tako ćemo biti u miru sa Bogom, a ne u ratu. Jer mi smo u ratu sa Bogom, kad živimo u gresima. Ne sumnjaj: svakim grehom svojim ti objavljuješ rat Bogu, otpočinješ neprijateljstvo protiv Njega, stupaš u borbu sa Njim. Jer spasenje se stiče živeći „životom Hristovim“, pošto smo se pomirili s Bogom omrznuvši greh i odbacivši ga (Rm. 5,10).
Posle pomirenja sa Bogom, mi smo dužni graditi spasenje svoje živeći Spasiteljevim životom i pretvarajući ga u svoj. Po reči svetog apostola: „Jer kad smo se pomirili s Bogom smrću Sina njegova dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se većma spasti životom njegovim pošto smo se pomirili“ (Rm. 5,10).