Kao hrišćani, vi treba da ste slobodni u Hristu: slobodni od greha, od bezakonja, od demonizma, od čulnog shvatanja sveta, od lažne mudrosti, od lažne -slobode, od lažnih bogova, od lažnih spasitelja roda ljudskog. A vi – „podnosite ako vas ko porobljuje“ takvim stvarima. Zar je to mudr
...Više
o od vas? Nije li to bezumlje?
Nekada, kada bejaste idolopoklonici, nad vama vladahu lažni bogovi, lažne filosofije, lažne ideje, lažne vrednosti, lažne veličine, vladahu gresi, poroci, strasti, demoni, i vi bejaste „pod stihijama sveta zarobljeni“ (Gl. 4, 8). A predavati se takvom ropstvu, zar to nije bezumlje od hrišćana? Ta kao hrišćani, vi ste se uzdigli iznad vidljivog sveta i sagledali svoje nebesko poreklo, i osetili i saznali da „niste od ovoga sveta“ (Jn. 15, 19), već od gornjega, nebeskoga, božanskoga.
Svojim nebesnim poreklom vi ste nebeska bića na zemlji, i vaša je danonoćna dužnost da služite Bogu nebeskome u slobodi od greha, od strasti, od lažnih bogova i lažnih ideja, a vi se, na sramotu svoju, „opet vraćate na slabe i rđave stihije“ i iznova hoćete da im služite (Gal. 4, 9). Svaka ideja koja nije nebeskog porekla preti vam opasnim zarobljeništvom, koje može ubiti um vaš ili satrti srce vaše. Tako i svaka teorija, svaka nauka, svaka navika, svaka kultura, svaka civilizacija, koja nije poreklom od Hrista i nema Njegov blagoslov nesumnjivo vas lišava javno ili tajno slobode koju imate u Hristu:: slobode od greha, od smrti, od đavola, i zarobljuje vas na sramno služenje smrtnom i prolaznom, crvljivom i truležnom, grehovnom i đavoljem.
Kada savest vaša počne preko lažnih učenja služiti rđavim stihijama ovoga sveta, onda vi neprimetno postajete plen lažnih učitelja, jer neosetno postajete neosetljivi za ono što je Hristovo. A Hristovo i jeste jedino istinski vrednosno u vama i ako vas. Postajući neosetljivi za ono što je Hristovo, vi počinjete ne osećati kako vam gresi i potajne strasti nagrizaju dušu, pomračuju savest, kvare um, raslabljuju volju, kako vas potkradaju i kradu, kako vas jedu i pljačkaju. Ali, ako vam greh, ta duhovna smrt, pojede dušu, šta ćete onda? Ne varajte se, telo vaše bez bogolike i hristočežnjive duše u njemu, nije drugo do smrdljivi leš i uzavrelo crvlje. Pored toga, koristeći tu vašu opijenost lažnim idejama, lažni učitelji jedu i ono što je vaše, imovinu vašu; koja u vašim hrišćanskim rukama treba da služi evanđelskim svrhama.
Hrišćani ste? To znači: i duše vaše i tela vaša nisu vaši nego Hristovi, jar oni nisu cilj ni sebi ni vama nego Gospod; ne samo duša nego i „telo je za Gospoda“ {1 Kor. 6, 13); u poslednjoj liniji, sve je u njima i oko njih „za Gospoda“. Tako i sve što je vaše ima jedan božanski, bogočovečanski smisao i cilj: da služi Gospodu. Međutim, ni duša vaša ni telo vaše ne služe Gospodu, „ako ko uzima od vas“ ono što je vaše i upotrebljava na neevanđelske ciljeve. Vaša savest mora molitvom i bdenjem postati svevidećim okom vašeg bića i ne dati da išta vaše ide na greh ili služi grehu, i ne dopustiti da ko išta vaše uzima na greh.
Po čemu se najočiglednije hrišćanin razlikuje od nehrišćana? Po tome što hrišćanin slavi i veliča jedinog istinitog Boga i Gospoda – Isusa Hrista. A nehrišćani? Oni obično veličaju sebe, kao najbliže sebi bogove, pa zatim – sve lažne bogove redom. A njihovo je ime legiom. U samoj stvari, na sebeveličanju stoji i postoji sam đavo, sam Satana, i svaki đavolizam, svaki satanizam. Jer satanizam počinje odavde, odakle i sebeveličanje.
Tako je sebeveličanjem najbliži Bogu Svetlonosac postao Satana, i svetli anđeli postali đavoli. Tako i ljudi sebeveličanjem postaju neljudi, i avaj – đavoli. Jer sebeveličanjeje i kao ideja i kao sila svecelo od Satane. To je đavocentrična sila po svemu i u svemu. I ona svega čoveka povuče u demonizam, i uvali u satanizam. Otkuda to? Otuda što sebeveličanje ma kog stvarenja nema u sebi ničeg božanskog, ničeg evanđelskog. Jer sve što je dobro u čoveku i u svetu oko čoveka – od Boga je Stvoritelja i zato samo Bogu pripada hvala i veličanje. Čim to čovek izvrne u hvalu i veličanje sebe, to se odmah pretvara u vešala za njega samog, i on time vrši samoubistvo. Omča – eto to je sebeveličanje. Pošto je sebeveličanje u isto vreme i satanska ideja i satanska sila, to po sto smrti udara na vas hrišćane kada „podnosite ako se ko veliča“. A lažni učitelji, i sve lažne veličine, samo to i rade: veličaju sebe na bezbroj načina.
Radeći to, oni time gaze i nipodaštavaju ono što hrišćane čini hrišćanima. A to je? Sve vrednosti Hristove: Njegovu Bogočovečansku Ličnost, Njegovo Bogočovečansko delo, Njegovo Bogočovečansko učenje, što i sačinjava „obraz“ hrišćana. Lažni učitelji uvek veličaju sebe na račun jedinog istinitog Učitelja – Gospoda Hrista, Bogočoveka, koji ne samo zna Istinu nego je i oličenje Večne Istine u svima njenim savršenstvima, koji ne samo zna Pravdu i Ljubav i Dobrotu i Lepotu nego je i svega toga svesavršeno ovaploćenje.
Ako ćutke podnosite nipodaštavanje i omalovažavanje jedine Svevrednosti u svima čovečanskim svetovima – Bogočoveka Hrista, onda – zar ste Hristovi? Svesavršeni Bog i Gospod, Bogočovek Hristos, sačinjava vaš obraz, hrišćani. A zar ste hrišćani, ako vas ko zbog našeg nehata i nerevnosti bije po tom obrazu? U svojoj samoubilačkoj ravnodušnosti i pogubnoj samoobmani vi ćutke, izdajnički, judinski „podnosite ako vas ko bije po obrazu“, i lakomisleno uobražavate da ste i nadalje hrišćani. O, mlitavoj ravnodušnosti vašoj pravo je ime – izdajstvo, hristoizdajstvo.
Jer Sveistiniti je rekao: „Koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima“ (Mt. 10, 32-33).