Na zemlji, čovek je na vojni sa grehom, sa smrću, sa đavolom. Tu mu ništa ne pomaže telesno oružje, koje se krha i lomi u svakom sukobu sa grehom, smrću i đavolom. Tu je potrebno nešto što je jače od smrti, od đavola, od greha. A to je?
Bog, samo Bog. Jedino Bogom ljudi mo
...Više
gu savladati greh, smrt i đavola, i pobediti ih u ratu koji vode sa njima. To je oružje koje samo hrišćani imaju. Bog u njihovom srcu i jeste jedino jemstvo da oni mogu izaći kao pobedioci u vojevanju koje danonoćno vode sa grehom, sa smrću, sa đavolom. Zato bogomudri apostol objavljuje blagovest: „Oružje našeg vojevanja nije telesno, nego silno Bogom na rušenje tvrđava“. Kakvih tvrđava?
Tvrđava greha, smrti i đavola. Takve su tvrđave: laž, blud, zloba, lakomstvo, pakost, zloća, zavist, lukavstvo, zloćudnost, tvrdičluk, gnev, opadanje, gordost, pijanstvo, idolopoklonstvo, huljenje, sramotne reči, besramnost, čaranje, neprijateljstvo, svađa, srdnja, prkos, žderanje, krađa ( Rm.1,29; Kl. 3, 5. 8; Gl. 5, 19. 20.21).
A šta sačinjava naše oružje? Svete evanđelske vrline, koje bogonadahnuti apostol naziva „sveoružjem Božjim“ (Ef. 6, 11. 13). A to su: istina, pravda, vera, molitva, ljubav, mir, trpljenje, dobrota, milost, krotost, uzdržanje, post, smirenost (sr. Ef. 6, 14 -13; Gl. 5, 22; 2 Kor. 6, 5. 6). Svaka od ovih vrlina ruši sve, inače neosvojive i nerazrušive, tarđave greha, smrti i đavola. Mi smo hrišćani stalno na bojištu duhovnom, zato je neophodno da se obučemo „u sveoružje Božje“. Pošto nas na zemlji napadaju sve sile zla i pakla, to nam je Gospod Hristos doneo „sveoružje Božje“, kojim možemo pobediti sve grehe, sve smrti, sve đavole.
Svaki greh, čim uđe u dušu našu, odmah počinje da gradi tvrđavu za sebe, za svoju jedinicu kćer – smrt, i za svoga oca – đavola. Greh se obično začinje u mislima, pa se onda kao nevidljivi polip postepeno pruža u sve oblasti bića našeg: u dušu, u savest, u volju, u srce, u telo. I postepeno ih ogrehovljuje, osvaja, dok ih potpuno ne ogrehovi, ne osvoji. Zato nam se i daje „sveoružje Božje“, koje je „silno Bogom“: „da rušimo pomisli“ i svoje u kojima je greh, i tuđe. Otuda je borba sa grehovnim pomislima, naša svakodnevna borba. To je naš „nevidljivi rat“, naše „nevidljivo vojevanje“.
O njemu nam govore duhovni divovi, svepobedni pobednici na bojištu greha, smrti i đavola: sveti Oci podvižnici. Oni su nadahnuto do najsitnijih podrobnosti razradili strategiju duhovnog nevidljivog vojevanja. To je blagodatno podvižništvo: mnogovekovno blagodatno iskustvo svetih podvižnika. U njemu su urizničena sva uputstva o tome kako se sa sigurnim uspehom suzbijaju, ruše, uništavaju u duši čovečijoj sve greholjubive i grehočežnjive i grehocentrične misli i pomisli. Sve je tu zasnovano ia blagovesti svetot apostola o sveoružju Bažjvm. Dobrodetelji evanđeljske, – eto nepobedivog sveoružja u borbi sa svima gresima, ma kakvi i ma koliki bili.
To neprestano potvrđuje blagodatno iskustvo svetih evanđelskih trudbenika. Bez tog sveoružja Božjeg, nepobedivog i svvpobednog, ne može nijedan čovek, ma ko bio, pobediti u sebi grehovna raspoloženja, grehovne pomisli i egocentričie pokrete duše, i očistiti dušu i telo od svake nečistote, i biti čista srca koje Boga vidi, i Bogom živi, i Bogom pobeđuje.