23-24
U tome je sva vera evanđelska, sva vera koju je Bogočovek Hristos objavio svetu kao spasenje sveta: u njoj je sve i sva Svebožanstvena Trojica. Ništa nije od ljudi u njoj, ništa od ovoga sveta: sve je božansko, sveto, besmrtno, večno, savršeno.
Nju vodi kroz nas,
...Više
i njome rukovodi, samo Presveto Božanstvo kroz Tri čudesna Lica svoja. To je vera u spasenje jedinim Spasiteljem od greha, smrti i đavola, – ?? ?? daje ako ne sama Sveta Trojica? To je vera u vaskrsenje i život večni, – ko to daje ako ne opet sama Sveta Trojica?
To je vera u večnu Istinu, u večnu Pravdu, u večnu Ljubav, u večni Razum, u večno Blaženstvo, – ko to daje ako ne opet sama Sveta Trojica? To je vera u osvećenje, u preobraženje, u oblagodaćenje, u oboženje, u ohristavljenje, u oduhovljenje, u otrojičenje čoveka, – ko to daje ako ne opet sama Sveta Trojica? Sve to daje Bog – Ljubav: Presveta Trojica, i u svemu tome mi stojimo i postojimo samo blagodaću Trosunčanog Gospoda. Tu ništa nije od nas, osim naše dobre volje i revnosti. O, koliko više, neiskazano više primamo nego što dajemo! Dajemo gorušično zrno svoje revnosti, pšenično zrno svoje ličnosti, a primamo – bezbrojna sunca, i više: bezbrojne vasione. Zaista uzveličan je čovek, bezmerno i neizrazivo.
I sve to – verom u čudesnog Gospoda Hrista, i kroza Nj u Trosunčano Božanstvo, U našoj veri, od početka do kraja, sve zavisi od Trisvetog Boga i Gospoda. Zato sveti apostol i blagovesti: „Ne kao da mi vladamo verom vašom, nego smo pomagači vaše radosti; jer verom stojite“.
Da, verom stojimo u pravdi evanđelskoj, neverje nas obara u nepravdu; verom stojimo u dobru evanđelskom, neverje nas obara u zlo đavolsko; verom stojimo u ljubavi evanđelskoj, u istini evanđelskoj, u životu evanđelskom, u krotosti evanđelskoj, u smernosti evanđelskoj, u večnosti evanđelskoj, u blaženstvu evanđelskom, u raju evanđelskom, u svakom podvigu evanđelskom, a neverje nas obara u mržnju đavolsku, u gordost đavolsku, u laž đavolsku, u smrt đavolsku, u pakao đavolski, u gnev đavolski, u pohotljivost đavolsku, u pohlepnost đavolsku, u sebičnost đavolsku, u samoživost đavolsku, u sve grehe i poroke i strasti đavolske.
Kada stojimo u veri, nama vlada Trosunčani Bog i Gospod; kada smo u neverju, nama vlada Satana i crni anđeli njegovi. Lako nam je stajati u veri, jer imamo bezbroj svetih pomagača u tome, ia čelu sa svetim apostolima: oni su pomagači naše radosti. Radosti koja dolazi od vere u tako čovekoljubivog, tako svemilostivog, tako svedarežljivog, tako milog, tako jedinstvenog, tako svesavršenog Boga i Spasitelja, sladčajšeg Gospoda Isusa, a sa Njim Boga Oca i Duha Svetoga.
Vera naša, to je neprekidna, besmrtna, večna radost naša, Radost od Istine i zbog Istine, radost od Ljubavi i zbog Ljubavi, radost od Pravde i zbog Pravde, radost od svakog i zbog svakog božanskog savršenstva, radost od svake i zbog svake božanstvene sile, koja prohodi naše duše i uvodi nas u sve beskrajnosti božanskih milina i svetinja.
Radost neprolazna – od osećanja i saznanja: da smo Hristovi, da smo besmrtni, da smo pobedili smrt, greh i đavola, da smo deca Oca Nebeskog, da smo braća Hristova, da smo sunaslednici Hristovi, da smo pozvani na život večni u blaženstvu večnom Oca i Sina i Svetoga Duha